Na današnji dan, 20. srpnja 1968., album Iron Butterflyja “In-A-Gadda-Da-Vida” popeo se na američke top-ljestvice i započeo svoj globalni pohod. Za Iron Butterfly, grupu koju je 1966. u San Diegu, malo prije selidbe benda u Los Angeles, osnovao pjevač i orguljaš Don Ingle, skladba i istoimeni album “In-A-Gadda-Da-Vida” bili su i blagoslov i prokletstvo. Epska sedamnaestominutna skladba koja je zauzela cijelu B stranu vinilnog albuma, ostala je jedna od najpoznatijih i najznačajnijih tema psihodeličnog acid rocka, no Iron Butterfly nikad poslije nisu dostigli kvalitetu svog drugog albuma.
Savršen odgovor duhu vremena i glazbenoj sklonosti publike
U čemu je bila tajna uspjeha skladbe materijalizirane kao psihodelično acid rock “džemanje”? S jedne strane, beskrajno ponavljanje upečatljivog mantričkog riffa i vožnja basa Leeja Dormana, čemu je – kasnije se govorilo – bio razlog “acid” na kojem su bili svi članovi benda dok se skladba snimala u studiju. To je naravno savršeno odgovaralo duhu vremena i glazbenoj sklonosti publike sklone psihodeličnom eksperimentu. Potom, Ingleove su orgulje imale klasični utjecaj (posebice u uvodu, slično Bachovim fugama) te istočnjačku notu, odnosno bile su “na ti” s tadašnjim izletima Beatlesa u indijsku glazbu ili Rolling Stonesima koji su na nagovor Briana Jonesa počeli koristiti indijska (egzotična) glazbala.
Skladba – ali i cijeli album – imali su obilje gitarskih distorzija, mistični vokal (tako sličan Arthuru Brownu s druge strane Atlantika) te poduže instrumentalne dionice orgulja, gitare Erica Branna te čak bubnjarski solo Rona Bushyja ubačen usred broja te zaključni mahniti jam okončan psuedo-klasičnim umetkom orgulja.
Mada u sjeni naslovnog broja (izvorno nazvanog “In The Garden Of Life”), ni A strana albuma nije bila slabija. Dapače.
Uslijedilo je još hitova
“Most Anything You Want” također su otvorile orgulje uz višeglasja i zvečeću gitaru – koja je kasnije promijenila boju uz distorziju – te upečatljiv melodiozan refren ispjevajući tipičan zvuk i psihodeliju Zapadne obale. U Ingleovom orguljaškom solu naći će se isti garažni utjecaji koji su nadahnuli Raya Manzareka. Odlična “Flowers And Beads” zvuči kao zanimljiv spoj brit-popa Move, Beach Boysa i Doorsa te bi bez imalo problema i danas prošla u radijskoj vrtnji dok je “Mr. Mirage” sa uvodom Ingleovih orgulja novi psihodelični biser te broj s odličnim gitarskim naglascima i dijalozima orgulja i gitare. “Termination” je građen oko repetitivnog riffa te s rješenjima koja su eksplodirala u “In-A-Gadda-Da-Vida” kao i “Are You Happy” (koju vrijedi čuti i u koncertnom izdanju s albuma “Live” iz 1970.).
Iako nisu nastupili na Woodstocku jer su “zapeli” na newyorškom aerodromu, Iron Butterfly su te godine palili i žarili na festivalima poput Newport Pop Festivala, Miami Pop Festivala, festivala u Denveru, New Orleansu, Atlantic Cityju… dok je album prodan u začuđujućem platinastom tiražu. Naslovni broj je u skraćenom izdanju (nešto kraćem od tri minute) također bio hit singl, a album se u ovih pedesetak godina prodao u četverostrukom platinastom tiražu.