Rijetko se kad na terenu domaće diskografije ovoliko žučno zaratilo između dvije interesne grupacije i skupine predstavnika glazbenika i izvođača. S jedne strane Hrvatske glazbene unije kao predstavnika izvođača i Hrvatske diskografske unije kao predstavnika – izdavača/diskografa.
Vezano za aktualna čitanja i potencijalne promjene Zakona o autorskom i srodnim pravima oko raspodjele digitalnih prava od streaminga, downloada i kupnje u svim online formatima, popričali smo s predstavnicima obiju strana. Ispred HGU-a svoje je viđenje izložio njihov predsjednik, producent, aranžer, glazbenik Nikša Bratoš.
Pravedna raspodjela
Gorenje na domaćoj glazbenoj sceni. Ovaj puta malo iza kulisa, a ne pod spotlightom reflektora. Prijedlog Zakona o autorskim i srodnim pravima i dio istog koji se odnosi na raspodjelu digitalnih prava je uzrok bombanja. Na relaciji HGU i HDU se posljednjih mjeseci otkad se pitanje aktualiziralo na tjednoj bazi vode više ili manje konstruktivni pokušaji ping ponganja i dobacivanja argumenata zašto su obje strane u pravu. Lijepo Vas molim, koje su stavovi i argumenti HGU-a po kojem trenutačno zatečeno stanje po pitanju raspodjele 50% – 50% nije ok?
Kad bi raspodjela bila 50% – 50% onda bi sve bilo ok. To je upravo ono za što se HGU zalaže, kao realno i pravično rješenje. Upravo takav je omjer kad su u pitanju prava javnog izvođenja. Realno, takav omjer je bio i u onoj klasičnoj diskografiji i komadnoj prodaji. Nažalost, u digitalnoj distribuciji putem streaming platformi omjer je često 80% (ili više) za diskografe, a 20% (ili često još manje) za izvođače.
Kad je u pitanju distribucija putem streaming platformi, nema više navedenih troškova (tiskanja ploče, CD-a, omota, transporta do dućana…). I tu nastaje problem
Kratko pojašnjenje – na svakom fonogramu postoje 3 prava, pravo autora, pravo izvođača i pravo vlasnika snimke (diskografa). U počecima diskografije (kad su se uspostavljala pravila), dakle u doba komadne prodaje (ploča, kaseta, CD) raspodjela je bila sljedeća:
– autori su imali 8%.
– od preostalih 92% prvo su rješavani troškovi (proizvodnja svakog pojedinog primjerka ploče, kasete ili CD-a, troškovi tiskanja omota, transport do prodavaonice…itd.). Ti troškovi su iznosili cca 30% cijene pojedinog primjerka. A onda su preostalih cca 62% dijelili diskograf i izvođači, u nekom približnom omjeru pola-pola. Nekad malo više diskografu (kad su u pitanju bili mladi izvođači na prvim albumima), a nekad malo više izvođačima (etablirani izvođači (zvijezde). No, načelno je omjer bio pola-pola.
Glazbena industrija u 2020.: Više od 30 milijardi gubitka zbog korone
Kad je u pitanju distribucija putem streaming platformi, nema više navedenih troškova (tiskanja ploče, CD-a, omota, transporta do dućana…). I tu nastaje problem. Diskografi su sebi jednostrano prisvojili onih 30% koji su prije pokrivali troškove. Tumačeći kako stari ugovori za komadnu prodaju vrijede i za streaming. Bez obzira na to što onih troškova više nema. Autori su u međuvremenu svoj postotak povisili na cca 16%, zbog istih navedenih razloga. Nema više onih troškova. I naplata za autore se vrši preko organizacije za kolektivnu zaštitu (ZAMP). Upravo to i mi tražimo.
Dakle, potrebno je uskladiti ugovore, dogovoriti nove udjele za novi oblik distribucije. I omogućiti izvođačima kolektivnu zaštitu. Treba naglasiti kako komadna prodaja ima kao parametar komadnu cijenu (cijena primjerka, komada). Pri streamingu ne postoji komadna cijena. Nego fiksna mjesečna pretplata za korisnika, u okviru koje netko može tijekom jednog mjeseca poslušati tisuće pjesama, a netko tko nema toliko vremena možda posluša svega par. Za istu pretplatu. Sve su to razlozi za redefiniranje udjela, omjera, postotaka, i načina obračunavanja istih. I za naplatu putem organizacije za kolektivnu zaštitu.
Potrebno je redefinirati udjele
Koji su konkretni prijedlozi kako bi trebalo izgledati ne bi li bilo po početnim principima i kakva je inozemna praksa u zemljama pretečama glazbene pop kulture – Engleskoj i Americi?
Sve ovo što mi tražimo upravo na ovakav način traže i glazbenici u Engleskoj. Nakon vrlo ozbiljne i temeljite istrage britanskog parlamenta, zaključak je upravo taj – potrebno je redefinirati udjele, jer pravila i omjeri uspostavljeni prije pola stoljeća ne odgovaraju novom načinu distribucije glazbe (streaming), te ne pružaju adekvatnu i pravičnu naknadu svim sudionicima.
Za taj cilj treba omogućiti kolektivno prikupljanje naknada za izvođače, kao najranjiviju skupinu. Prijedlog komisije britanskog parlamenta je ravnomjerna podjela između autora, izvođača i diskografa, te mogućnost kolektivne zaštite. Ne zaboravimo koliko je diskografija važan poslovni segment u britanskom gospodarstvu, te kako su u početku diskografije upravo oni stvarali pravila za cijeli svijet. A sad su svjesni da su promjene nužne.
Tijekom zadnjih godinu dana smo prikupili izjave velikog broja izvođača koji uopće nemaju ugovor s diskografom. Ali su njihove izvedbe na streaming servisima. I diskografi to naplaćuju
Istraživanje: Koronakriza ugrozila mentalno zdravlje 87% glazbenika
Opći je stav javnosti koja nije izravno involvirana da nikome nije jasno tko tu koga i zašto? Ako možemo pojednostaviti. Riječ je prijedlogu novih omjera postotaka koji bi trebali pripasti određenim segmentima i članovima diskografskog lanca: 1. autori pjesama + izvođači pjesama, 2. izdavači istih pjesama (ako nisu ujedno i sami svoji DIY autori), 3. publisheri – eventualni nositelji prava postotaka na nečije autorsko djelo iz menadžerskih i inih distributivnih odnosa. Tu je izvor nesloge? Ili ima još…
Od svih navedenih ostali su nezaštićeni jedino izvođači. U nekoliko rečenica – autori svoju naknadu prikupljaju i raspoređuju preko svoje organizacije. Diskografi također. Nažalost, jedino izvođači ne prikupljaju svoju naknadu direktno, niti putem svoje organizacije. Nego diskografi prikupljaju ukupnu naknadu za izvođačka prava, koju zatim proslijede samo izvođačima s kojima imaju ugovor (i to najčešće onaj iz vremena komadne prodaje, neadekvatan). Velika većina izvođača uopće nema ugovor s diskografom za distribuciju putem streaminga, i sav taj novac diskografi nelegalno zadrže za sebe.
Tvrdili su da je streaming isto što i komadna prodaja
PR newsletteri HGU-a nerijetko rabe riječi i etikete kako se HDU služi lažima prilikom stava prema javnosti. Zašto je tome tako? Imate li razumijevanja za kontra argumentacije druge strane?
Uvijek imamo razumijevanja za istinite i valjane argumente. Nažalost, takvi argumenti rijetko dolaze od strane diskografa. U nastavku samo nekoliko ključnih lažnih tvrdnji koje su diskografi iznosili:
– prije 8 godina su se lažno predstavili streaming platformama. Tvrdili su kako imaju potpisane sve ugovore sa svim izvođačima, i to za digitalnu distribuciju.
Kolika je laž u pitanju vidi se iz sljedećeg: sad traže još 3 godine za usklađivanje ugovora. Zašto, ako imaju sve ugovore? Zadnjih godinu dana diskografi intenzivno zovu izvođače i traže potpisivanje ugovora za stara izdanja. Te ugovore su trebali imati davno. I tvrdili su da ih imaju. Podsjećam kako je Zakon o izvođačkim pravima na internetu na snazi od 2003. godine. I dodatno, zadnjih 8 godina diskografi ta izvođačka prava naplaćuju od platformi, samo ne prosljeđuju izvođačima. Tijekom zadnjih godinu dana smo prikupili izjave velikog broja izvođača koji uopće nemaju ugovor s diskografom. Ali su njihove izvedbe na streaming servisima. I diskografi to naplaćuju.
Tvrdili su da je streaming isto što i komadna prodaja. Već smo objasnili (a i zakon kaže) da to nije isto. Nije uopće prodaja, nego licenciranje. Jer, pri prodaji kupac je postajao doživotni vlasnik primjerka (ploče, CD-a). Pri streaming-u korisnik može slušati što želi samo dok plaća pretplatu. Nije postao vlasnik ničega.
SoundCloud planira uvesti opciju direktnog plaćanja autorima i glazbenicima
Tvrdili su kako bi kolektivno ostvarivanje prava izvođača bilo suprotno pravnoj praksi EU te kako to nema nigdje. Točno je da takav način postoji i funkcionira već godinama u Španjolskoj i Mađarskoj. Tvrdili su kako Direktiva EU ne omogućava kolektivnu zaštitu. Točno je da Direktiva nalaže svakoj državi članici EU da izvođačima omogući zaštitu koristeći sve raspoložive pravne instrumente. Predstavnik diskografa je višekratno iznio tvrdnju da izvođači ne trebaju dobivati naknadu od digitalne distribucije, usporedivši glazbenike s parketarima. To je potpuno u suprotnosti s tekstom i intencijom Direktive, koja upravo nalaže da svi kreativci trebaju dobiti pravičnu i razmjernu naknadu.
S druge strane je interes izvođača, koji samo žele da ono što im po zakonu pripada konačno i dobiju. Jer godinama ne dobivaju
Jesu li posljedica svega materijalni interesi klanova unutar domaće diskografije ili je stvar ega, taština i nemogućnosti civiliziranih ljudi i akademski obrazovanih građana da se nađu na nekim točkama kompromisa u civiliziranoj raspravi?
Sve je posljedica materijalnih interesa. S jedne strane interes diskografa, koji godinama naplaćuju tuđe novce i zadržavaju ih za sebe. I žele tako i dalje. Naplaćivati i zadržavati tuđe. S druge strane je interes izvođača, koji samo žele da ono što im po zakonu pripada konačno i dobiju. Jer godinama ne dobivaju.
Koja je daljnja procedura vezano za odnosni Zakon i što predviđate u kojem će se smjeru ovaj spor odvijati te koje je rješenje izglednije i na vidiku?
Nadamo se da će zakonodavac predložiti a zastupnici Sabora RH izglasati zakon koji će omogućiti da svi kreativci dobiju pravičnu naknadu za svoj rad, kao što Direktiva i traži.