ST!LLNESS
Kocka je okrugla
Mudri brk
****
Dramatičan zvuk bubnja uz narativ kao pljuvanje neumitne istine u uši u uvodnom “Feniksu” rječito govori da su St!llness jednako izravni, u svom jezičavo iskrenom komentaru svagdana kao i uvijek do sada. Uz Yurija koji, kako se tema odvija, postaje sve žešći u svom jedinstvenom buntovnom iskazu lišenom frazeologije već otrcanih općih mjesta. “I dalje” koja slijedi agresivnost i žestinu uvodnog broja još više naglašava gitarskim udarom nakon kojeg slijedi tipična fuzija reggaea, rapa, elektronike, rockerskih gitarskih uleta i Yurijevog vokala u (barem dijelom) osobnoj iskustvenoj temi koja donosi definitivan odgovor na dvojbu jesu li nakon poduže diskografske pauze St!llness na istom kolosijeku.
Jesu! Naslovna “Kocka je okrugla” je stoga očaravajući reggae (k’o nekada) s kotrljajućim ritmom koji je – kako je netko nekoć odavno rekao – poput metabolizma gmaza u hladnjaku no uz odlične ubrzane dionice koje šire žanrovski odabir banda više prema rocku i naglašenije udaraljke. Konačno nije li baš to uz rap i reggae uvijek bilo upisano u DNK St!llnessa.
Zanimljiv je kraj teme s promjenom ritma
I “Zbrku podataka” otvara “nervozna” gitara Ante Ljubičića u “rockerskoj” temi koja ima punkersku žestinu, a sjajno odgovara Yurijevom gnjevnom vokalu i tekstu o planetarnoj zarazi “zbrke podataka”. Zanimljiv je sam kraj teme s promjenom ritma, slojevitom zvučnom slikom i gostom Sašom Antićem prije nego li se dogodi finalna eksplozija. “Ništa” bi po uvodu mogla biti kakav komad iz sedamdesetih no u osnovi nova je to sjajna reggae tema s poslovično dobrim učinkom basiste Marka Pinjuha, bubnjara Maria Validžića, perkusioniste Krunoslava Kobeščaka, a zanimljivo akcentirana gitarom… I ova tema kao i svi brojevi na albumu ima upečatljiv refren koji dokazuje da je Ivan Jurić Yuri jednako uvjerljiv u reperskim i “pjevanim” ulogama.
“Reklame” je pak novi furiozni broj pogonjen gitarom s odličnim učinkom ritam sekcije te klavijatura Ognjena Zečevića; skladba koja savršeno zbraja rock, funk i rap. “Botun” je nova bezgrješna stilizacija moćnog rocka i lijenog reggaea, a “Voda” baš nabrijana gitarska rockerska tema obdarena i upečatljivim bojnim pokličem (pozajmicom iz Bulajićeve “Neretve”) “priko vode do slobode” u zaraznom refrenu. U “twangi” dionici – s razigranim reggaeom ozračenim ritmom u podlozi – ima nešto i diskretnih začina psihodelije. “Inzulacija (plutan)” na sličnom je tragu bezgrješne fuzije rocka, funkoidne gitare, ritmike Kariba, rapa lijenog narativa i bliski je duhovni rođak TBF-ove “Alles Gut”, a “Budi” pak u refrenu prerasta u žestoku rockersku temu “podebljanu” vokalom Sare Renar…
Nova odlična fuzija
Kraj albuma se tekstom možda više okreće osobnim/lokalnim temama križanim s planetarnim dijagnozama. Jednako u žešćem izdanju rock/rapa “Meštar” (uz citat pozajmljen iz “Velog mista”) i zaključnoj “Hvala” – i ona je otvorena gitarom – koja je nova odlična rock/rap/reggae fuzija tako tipična za St!llness.
Četvrtim studijskim albumom St!llness kojeg su producirali Yuri i Ognjen Zečević nisu se “samo” vratili na diskografsku scenu već potvrdili sve ono što smo znali još od prvijenca: oni su naprosto sjajan band!