A sada jednu sa zvonima i općom humanističkom porukom i poetsko lirskim genijalnostima poput poruke kako je došao na Zemlju biti čovjekom i živim. Lenny Kravitz iz prvog osnovne škole 55 godina kasnije s problemima u shvaćanju metafora s nadolazećeg albuma ‘Blue Electric Light’ nudi svoju komercijalnu shopping mall i cat walk verziju peace & love manirizma kao autorski doprinos.
Nakon flashanja gole guzice i neshvatljivog prenemaganja i flexanja trbušnih mišića u prvom singlu s nadolazećeg albuma, Kravitz i dalje poslužuje rolu rockera za one koji s rock and rollom imaju veze koliko i Opća Opasnost. U prijevodu – samo u teoriji.
Njegova funky melodioznost koja traži uzore u velikim funk soul brotherima toliko je karikirana i neuvjerljiva da se slušatelju na momente pričini kako se Lenny samoironično sprda sam iz sebe, ali na žalost tome nije tako. On je samo pocket kalkulator jedne vrlo površne ideje glazbe za top liste i Eurosong publiku.
Otprilike jednako loše kao što se loše zavlačio idejama rocka kroz ‘Fly Away’ i slične anemije za glazbenu ‘Krv nije voda’ publiku. Ne čudi što ga u ovim krajevima osobito jedva čekaju uživo po 5 ili 6. put. Hrelića nikad dosta, ne u onom šarmantnom i narodskom second hand smislu.
Ocjena: 5/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube