Jajino Kazalište stari na način Simple Mindsa. Držeći se svojih ‘starih navika‘ u kojima gitarističke romantične fraze rade atmosferu novih pjesama, ostavljajući mjesta Bodalcu za osjetilno, ne osjećajno, opjevanje Jajinih stihova o generacijskom odustajanju od nekog novog vremena koje vlada i u kojem oni predstavljaju legitimne nacionalne dinosauruse. Koji sad osim reinkarniranog Parnog Valjka imaju za vratom još jedno Prljavo Kazalište nelojalnih pretendenata na titulu imena u vidu ex bubnjara Fileša.
Sigurno je sigurno
Tako će u novom obraćanju Bogu između dramatike odustajanja i metafore prizivanja crtica ‘mačka na vrućem limenom krovu’ Pulitzerovca Tennesseeja Williamsa doći do spoznaje da su ‘lopovi njegova braća’ te uslijed toga on ne bi da zora svane nego skupio stvari i palio odavde.
Ako ne tražite uzbuđenja u glazbi, stvari funkcioniraju više nego solidno. Hourini instrumentalizmi starog mainstream osamdesetaškog rock benda moderno prebačenog nekoliko dekada poslije, uz konstantni touch synthova Fedora Boića i videospotovski estetski lijepo snimljen manirizam Gonzova potpisa, apsolutno ispunjavaju očekivanja svoje 50 i 60 plus publike. Sigurno je sigurno.
Ocjena: 7/10
Naslovna fotografija: Screenshot Youtube