ARCADE FIRE
WE
Columbia – Menart
****
Ima li nade za nas? – mogli bi poput Dražena Zečića zavapiti Arcade Fire nakon odlaska multiinstrumentaliste Willa Butlera čiji je posljednji rad s bandom zabilježen na sedmom albumu “WE”. Prvom nakon “Everything Now” iz 2017.
Naravno da ima jer unatoč golemom Willovom obolu ključni autorsko/izvođački i bračni dvojac Win Butler i Régine Chassagne te ostatak benda koji je, za razliku od njih koji su se skrasili u New Orlansu, ostao vjeran starim adresama u Montrealu, najavljuju novu veliku turneju s dvama pridošlicama koji su zamijenili Willa.
Vrijeme straha i osamljenosti
Album “WE” je, kao i većina albuma koji su se pojavili ovih dana, nastao i u pandemijsko nevrijeme. Sniman je u Texasu u produkciji znanog Nigela Godricha (odgovornog za Butleru tako mile albume Radioheada) pa ne čudi da se lijepi dio albuma referira na vrijeme straha i osamljenosti. Kao recimo u uvodnom broju znakovitog naslova “Age Of Anxiety I” koja govori o napadu panike.
I to iznad razigrane elektronike koja ključa u – prema kraju teme sve naglašenijoj – plesnoj podlozi nadahnutoj osamdesetima upirući tako prstom u kontroverzu vremena u kojem su strah i nesigurnost išli pod ruku sa željom da se prebrodi kriza. Album “WE” je tu kontroverzu naglasio dvama ciklusima pjesama pa prva introspektivna polovina albuma (“I”) govori o apatiji i izolaciji koja vodi u autodestrukciju i sebičnost uz neizbježan krah civilizacije, a druga (“We”) slavi snagu zajedništva obitelji, prijatelja pa i društva u cijelosti.
Impresivna devetominutna suita o krahu civilizacije
Klavir otvara ambijentalni prvi dio “Age Of Anxiety II (Rabbit Hole)” koja također prerasta u plesni broj uz gugutanje sinta, zvučne slapove, razigranu ritam sekciju te dvoglase Wina i Régine. Sa završnicom u kojoj je strastven zagrljaj diskoidnog sinti-popa i rocka kao na “Reflektoru”. Devetominutna “End Of The Empire I-IV” je impresivna devetominutna suita o krahu civilizacije koja je pojela samu sebe površnošću društvenih medija, tehnologije, populističke politike….
U prvom dijelu s akustičnom gitarom i klavirom (kojima se priključuju sneni sintovi) gotovo beatlesovskog timbra na tragu McCartneya (“Long And Winding Road”) a potom floydovskog “soundscapea” s upečatljivim saksofonom, maznim dvoglasima i uletima cijelog benda uz zaključnu poruku “mi ćemo se ispisati, jebeš petu sezonu”.
Rasna indie tema
“The Lightning I-II”, odnosno drugi dio albuma otvara pak gitarska riff/minijatura na tragu Townshenda i klavir dok se baladna tema polako raspliće i završava kao punk brzac (uz pokliče “one, two, three, four”). “Unconditional I (Lookout Kid)” je tipična osunčana indie tema Arcade Firea posvećena sinu bračnog para Butler-Chassagne (ali, tvrdi Win, i djetetu u nama) dok je “Unconditional II (Race and Religion)” sjajan iskorak prema sintovima i zvuku “Reflektora” uz neočekivano gostovanje i vokalni začin Petera Gabriela.
Otvorena tribalnim udaraljkama sa zvukovnicom koja najviše duguje Gabrielu iz osamdesetih (u pojedinim etapama broja i kolaboraciji Gabriel-Kate Bush na “Running Up That Hill”) te sjajnim vokalom Régine Chassagne, skladba bi mogla biti novi radiofonski hit prijemčiv i za stare uši Gabrielovih fanova . Zaključna “We” je, pak, rasna indie tema u kojoj se ćute sve odlike izvornog rukopisa Arcade Fire.
“WE” je svojevrsno ušće svega što se od Arcade Fire (stavom, tekstovima, slojevitom glazbom ili, pak, “isposničkim” akustičnim gitarama i klavirom) očekuje, ali i svega što su do sada uradili. Je li vam to dovoljno ovisi o vama, no za potpisnika ovih redaka riječ je o još jednom vrlo dobrom albumu benda koji ga nikad nije razočarao.