BALKAN ZOO AND NINA ĆORIĆ
Recycle
Croatia records
*****
Već je najavni singl albuma “Recycle” sa skladbom “Geljan dade” Šabana Bajramovića pokazao da se “reciklaža” u naslovu albuma odnosi na nova čitanja nekih od najpoznatijih romskih brojeva s balkanskog prostora.
Na prvu bi se učinilo da je to laka zadaća s komercijalnim umišljajem jer su “Čaje šukarije”, “Gelem, gelem”, “Opa cupa”, “Ederlezi”… javne glazbene površine koje, čak i u izvedbi glazbenih polutana, zazivaju pjevušenje publike, cupkanja, a – ovisno o mjestu izvedbe – i lomljenje kavanske staklarije.
No, s druge strane za udahnuti novi život i ponuditi novo autorsko čitanje tako znanih standarda sve je samo ne laka zadaća. Balkan Zoo i Nina Ćorić su je odradili savršeno. Prije svega zbog sjajnih aranžmana svestranog basiste Marija Rašića, a onda, naravno, zbog čudesnog vokala flamenco pjevačice Nine Ćorić – koja bojom glasom i izvedbom odvlači sve brojeve iz prostora banalne reciklaže u polje autorskog posvajanja – te instrumentalnog umijeća klaviriste Rea Radana, perkusioniste/bubnjara Mirsada Dalipija i njihovih gostiju. Koji su, što je itekako važno, kao i sam Rašić, tijekom karijere s lakoćom preskakali žanrovske i stilske ograde od rocka i romske glazbe do jazza, popa, hip hopa, latino glazbe… te svoja iskustva utkali u projekt “Recycle”.
Spomenuta “Geljan dade” je tako čudesan spoj flamenco vokala (koji u sebi nosi emociju tako blisku romskoj glazbi), jazzy dionica klavira, etnoom obojanih udaraljki, trube gosta Zvonimira Bajevića i Rašićevog razigranog basa kao čvrste okosnice. Takva je i Šabanova “Opa cupa” kao world music/gypsy/freak folk brzac s funkoidnim basom, jazzy klavijaturama, rokerskim gitarskim akcentima i solom gosta Nebojše Buhina te odličnim etno klarinetom Igora Ivanova koji veze iznad funkoidne podloge.
Sjajan vokal i gipka ritmička podloga
Uvodna “Hop, hop, hop” (tradicional u svježem i vraški zanimljivom Rašićevom aranžmanu) prvorazredna je stilizacija koja s Nininim vokalom i klarinetom sidri broj u prostor romskog tradicionala, a instrumentalnom dogradnjom daje začine jazzy world musica. “Gelem gelem” je također temeljito i na sličan način “pretumbana”. I opet – sjajan vokal, gipka ritmička podloga koja vozi u zavodljivom grooveu uz klavirske naglaske i Balkanom ozračen klarinet. “Ederlezi” je jednako dobro znana kao i prethodni broj koji je bljesnuo u novom čitanju.
Tu je najprije eterični Ninin vokal koji uz Buhinovu gitaru, trubu – koja bi mogla leći i uz Calexicove “pustinsjke” ambijentalne balade – sveprisutan klavir te čudesnu no diskretnu ritam sekciju, “Ederlezi” odvlači u vječnost. Verzija Balkan Zooa mi je uvjerljivo najbolja od svih dosadašnjih snimljenih inačica! Štoviše, skladba vrijedna upisa na svaki best off balkanske gipsy glazbe.
“Bubamara” s buzukijem i gitarom gosta Amira Karalića brodi istim kursom emocijama natopljenog “romskog bluesa” s blagim ubrzanjem u refrenu kojem poseban ton daju tuba gosta Joea Kaplowitza i klarinet. “Tutti Frutti” – još jedan znani tradicional – ima, pak, odlično pogođen jazzy štih (klavijature) u suživotu s plesnim zaraznim etno ritmom i klarinetom, a “Čaje šukarije” – uz gugutavi uvod basa i gitarsku Buhinovu funkom i rockom nadahnutu svirku – te eksplozivni refren i instrumentalnu dionicu koja rockersku podlogu veže uz etno klarinet, u novom ruhu zvuči kao savršen komad osebujne fuzije.
Fuzija romskog predloška i ovodobne stilistike
Album zaključuju još dva standarda: “Opa nina, nina naj” i “O djila”. Prva kao nadahnuta kombinacija etnoa i jazzy rocka s posvojenim reggaem, a potonja kao jednako uspjela fuzija romskog predloška i ovodobne stilistike – uvjetno rečeno – jazzy pop-rocka.
Iako je etno naslijeđe u suvremenoj glazbi najčešće postalo štaka na koju se oslanjaju i niža estradna bića, “Recycle” je besprijekoran i nadahnut album. Dapače, pravi udžbenik kako bi se tradicijskom glazbom s ambicijama novih čitanja trebalo baviti. Uz emocije, poštovanje izvornika, ali također s otvorenim čakrama vlastite kreativnosti. Najkraće rečeno – najbolji album posezanja za romskom glazbenom baštinom kojeg sam čuo u posljednjih barem petnaestak godina; album koji u sjenu baca mnoga slična razvikana izdanja Putumayo recordsa.