BARBARA MUNJAS
Right Place & Right Time
Aquarius Records
*****
Evo napokon i njezinog albuma prvijenca. Najkraće rečeno, još tamo od prvog singla iz 2018. godine Barbara Munjas je štrikala i heklala odlične skladbe ne hamarajući se čvrstim žanrovsko-stilskim kanonima nego – prije i poslije svega “pričom” i stavom koje je i tekstom i glazbom željela iskazati.
View this post on Instagram
Odličan vokal
Uvodna “I Will Be Standing” je stoga – kako i sama veli – svojevrsni životni credo. Odluka da se gura po svome bez obzira našlo se na putu štogod blata i trnja, pokoje krivo skretanje ili čak barikada. Sama skladba je odličan križanac country–bluegrassa i keltskog jiga s “rokerskim” štihom okađenim poznim sedamdesetim ili ranim osamdesetim te odličnim Barbarinim vokalom na pola puta između danas gotovo zaboravljene Lene Lovich i Kate Bush.
Ako je spomen ove potonje u prvoj skladbi usputna asocijacija, u “Spring Water” je mnogo izravnija. Posebice zbog ambijentalne produkcije Alena Bernobića na tragu radova Daniela Lanoisa, mantričkog ponavljanja teme te iznimnih umetaka world musica koji bi rodoslovljem mogli biti i s Bliskog Istoka i s Kašmira. Ambijentalnost priziva i “Product Of Your Ego” uz lucidne umetke puhače te neočekivanu plesnu razigranost s funky gitarom i basom.
View this post on Instagram
“Go With A Flow” pak čini iskorak i prema stilizaciji Steely Dana uz dodatak “agresivnijih” dionica naizmjenično slaganih uz lirske pasaže postižući tako iznimnu dinamiku i dramaturgiju broja. “Sadness” ponovo pokazuje kako se Barbara dobro snalazi u – uvjetno rečeno – stilistici Kate Bush s jazzy štihom u bezgrešnom aranžerskom/producentskom čitanju Bernobića koji je na albumu odradio baš lavovski dio posla. Uspijevajući da se raznorodne žanrovske krhotine uz ljepilo Barbarina vokala čvrsto zalijepe u smislenu organsku cjelinu. To zorno potvrđuje i razigrana plesna “Farewell” s (opet) primislima na Steely Dan i jazzy/funk uz upečatljive puhače, pozadinske vokale i dvoglase, “štucajuću” fankoidnu gitaru, gugutavi bas…
Vraški dobre intervencije klavijatura
“Like I Wanted” se pak šulja u maznom grooveu dobivši pri kraju broja vraški dobre intervencije klavijatura, a laganica “Gone Back” u bezgrješnu cjelinu spaja lijenu i pomalo snenu ritmičku podlogu udaraljki s diskretnom gitarom te Barbarinim vokalom. U posljednja dva broja albuma produkciju potpisuje (i supotpisuje) Marijan Jelenić. “Men” otvara repetitivna bas figura kojoj se polako priključuju ostala glazbala uz zanimljive slapove sinta sparene s vokalom. Rezultat je nova odlična izvedba ovog puta s Barbarom u bluesy-rock izdanju. I ovaj broj ima idealno pogođen rast teme od prigušenog uvoda ka dramatičnom finalu. Uz efektni smiraj na kraju broja. Naslovna “Right Place & Right Time” je, pak, rasni pop-rock broj koji se, kao i sam početak albuma, odlično gnijezdi u prostor osamdesetih.
Ako je album, kako veli Barbara, i svojevrsni bilježnički zapis jednog vremena i potrage – na što sugerira i njegova stilska raznolikost – ali i sazrijevanja, u potpunosti je opravdao sva njena očekivanja. Jer od 2018. kad je krenula sa objavljivanjem singlova koji su se našli i na albumu do najnovijih skladbi (iz prvog dijela ploče) Barbara se potvrdila kao sjajna kantautorica s vizijom i razlogom za pjesmu. K tome i istančanog ukusa u odabiru sjajnih glazbenika koji su dali svoj pečat albumu te producenata. Posebice sveprisutnog Alena Bernobića koji je vrhunski odradio posao.