Petak, 1 srpnja, 2022

Parangall: Tidal Pull / Uvod u promatranje cvijeća pri punoj brzini: Više no uspješni prvijenac!

Ako je suditi po prvijencu, Tidal Pull su dragocjeni pridošlica na domaćoj (ne samo indie) rock sceni. Jer, za nastupni album samo – palac gore



TIDAL PULL

Uvod u promatranje cvijeća pri punoj brzini

Mudri brk

****

Tidal Pull su prvijenac “Uvod u promatranje cvijeća pri punoj brzini” krstili najoriginalnijim imenom nekog domaćeg albuma još od Stillnessovog “Sve što znam o životu… odabrao je  Đelo Hadžiselimović”.  Čim krene uvodna “Dvanaestica”, shvatit će se na što se odnosi “puna brzina” jer Tidal Pull voze uz motoričko bubnjanje i prasak gitara (staro uho ćuti šarm ranih The Who i poduke Edgea) koje su gotovo pa temeljne odlike muskulativnog odsječka gitarskog indie-rocka od devedesetih naovamo.

Rasni komad napaljenog indiea

Uz himnička višeglasja koja dižu adrenalin te neočekivani smiraj u završnici broja, “Dezen (Ljetna pjesma za nesretan rođendan)” ima dašak nostalgije te rukopisa Kreše Blaževića i Animatora s gardom indiea ponovo uz slaganje nabrijanih i kratkih “smirenih” dionica te s eksplozivnom završnicom. “Dva do dva” rasni je komad napaljenog indiea s odvrnutim pojačalima, “edgeovskim” gitarskim fraziranjima (tko sumnja neka iznova posluša davnašnji nastupni album U2 2Boy” i, recimo, “I Will Follow”) te čvrstom ritam sekcijom bubnjara Borne Šućurovića i basiste Stefana Španičeka.

Singl tema “Dobro jutro, Jenny Lewis” toj temeljnoj špranci daje još jači energetski naboj (s napaljenim upečatljivim vokalom Vilima Hrasteka) do kosti ozračen grungeom. I ovog puta promjena tempa i ulazak u smireniji – no energetski jednako moćan – prostor, odlično funkcionira kao svojevrsni kontrapunkt koji još više naglašava eksplozivnost broja. Tako je i u poletnoj “Galeriji”, koja bi – da je po mome – bila odličan nastupni singl s prvorazrednim učinkom gitarista Ivana Blažinovića i Luke Žgralića. Mid-tempo tema “Svojom voljom” širi gitarski repertoar jangle elementima iznad razigranog melodioznog basa te dinamičnog bubnja koji tomovima i otvara skladbu.

Bend odlično funkcionira i u smirenijim skladbama

“Privitak” – kao još jedan singl skinut s albuma – u uvodu donosi gotovo lirsku rasplinutu temu koja se javlja i kasnije, no uspješno združena s energičnom ritam sekcijom uz dramaturški vrlo dobro riješena ubrzanja i eksplozivne dionice. “Besmrtna” je, pak, rasna indie laganica s upečatljivim gitarskim naglascima te višeglasjima i neo-psihodeličnom završnicom, a “Nasljednici tihe riječi” – kao zaključna tema i svojevrsni nastavak prethodne – još jedan je dokaz da bend odlično funkcionira i u smirenijim skladbama. No, bez gubitka energije (najočitije u finalu broja) koja krasi cijeli album. 

Ako je suditi po prvijencu, Tidal Pull su dragocjeni pridošlica na domaćoj (ne samo indie) rock sceni. Jer, za nastupni album samo – palac gore.

Pročitajte još...

Iz zone sumraka: Može li ‘bad guy’ biti vraški dobar umjetnik?

Temeljno pitanje glasi može li/treba li aktualno pro ili contra cijepljenju mišljenje nekog od celebrityja biti razlog za bojkot njihovih odličnih uradaka? Radova koji su cijepljeni od ideoloških navijanja, dociranja i nametanja svog mišljenja

Iz zone sumraka: Persona grata i Persona non Croata

Ne pucajte na novinare koji sve te vijesti – bilo lažne i napuhane, 'žute' ili 'crne' ili, pak, zanatski skockane kak' treba – donose. Ni na estradnu sitnež što kramari na svadbama ili se blamira u medijima. Jer, na kraju krajeva, vi ste to tražili

Iz zone sumraka: Roosevelt, govor mržnje i Tram 11

Ako je Tram 11 želio - a očito jest - napraviti album koji je kritičan prema događanjima u hrvatskom parteru i u ložama gdje su smještene glavonje, tada je to uspio. No, je li on baš provokativan s pljuvanjem istina u oči kako ih do sada još nitko nije ispljunuo?

Iz zone sumraka: Parni valjak – pustimo ih da traju

Parni valjak ima dvije važne osobine koje Hrvati (a ni u susjedstvu nije drugačije) ne podnose: uspješnost i dugovječnost. Jer, za svakog luzera ili samozvanog 'alternativca' kojemu – kazat će - 'nije do komercijale', svaki se tuđi uspjeh doživljava kao vlastiti neuspjeh, a nečija dugovječna karijera, uz pripadajuće teorije zavjere, koristi kao alibi za nedostatak vlastitog talenta, marljivosti, vizije...

Povezano

Parangall: Turisti / Apneja: Elitni glazbeni backpackeri

'Apneja' je album realiziran s rasnim bandom bez oštrih rezova u projektu koji je istodobno bezobrazno pitak i autorski te izvođački potentan

Distorzija by Zlatko Gall: Vrijeme je da se krene…

Hrvati žive u svom paralelnom svemiru posvađenom sa stvarnošću. Svjesno pristajući na pravila igre koja im zadaju opsjenari s Markova trga, Kaptola ili Pantovčaka, mediji i ovo vrijeme populističke šlampavosti koje umrtvljuje ili čak eutanazira svako logično 'kako?', 'pa dokle?' i 'zašto?'

Pop Gallaksija: Najbolji albumi sedamdesetih – Little Feat

Bend su 1969. osnovali George Lowell – dotadašnji gitarist Zappinih Mothers Of Invention – te klavijaturist George Payne uz još dvojicu bivših Zappinih suradnika: basista Roya Estradu te basista Richarda Haywarda

Parangall: Pavle Miljenović Quintet / Boško Jović & Mario Rašić – sav taj jazz

Dokaza da je hrvatska glazbena scena posljednjih godina postala 'džezorodna' svakim je danom sve više, što dokazuju i dva nova albuma: "Arrival" - treći album gitarista Pavla Miljenovića realiziran s Quintetom, i album "Napiši jednu ljubavnu" -Marija Rašić i Boška Jovića

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime