TURISTI
Apneja
Dallas
****
Treći album riječkih Turista “Apneja” pametno je složen “po starinski”. Točnije po starom američkom običaju da se dugosvirajući projekt (zato i nazvan albumom) sastoji od naramka već ranije objavljenih singlova i štogod novog materijala.
Uzgred rečeno, diskografi u Velikoj Britaniji do polovine šezdesetih imali su posve drugačiju strategiju: na albumu su bile samo nove skladbe bez brojeva objavljenih kao singl. Stoga su – koga to zanima – i u jeku beatlomanije i kasnije na studijskim albumima Beatlesa izostale “I Want To Hold Your Hand”, “I Saw Her Standing There”, “Strawberry Fields Forever”, “From Me To You”, “She Loves Me”, “We Can Work It Out”, “Day Tripper”, “Paperback Writer”, “Penny Lane”, “Strawberry Fields Forever”, “Hey Jude”, “Don’t Let Me Down”… Vrijeme današnje je, pak, dalo za pravo Amerima. Jer, svjedoci smo hiperinflacije glazbene potrošne robe dostupne u streamingu i na youtubeu koja čini da album “ostari” i prije nego što li je dobio pravu priliku da u eter plasira par pjesama…
Učinili su pravu stvar
Vladimir Simcich Vava i družina kojoj se kao producent pridružio Matej Zec su stoga učinili baš pravu stvar uvrstivši na album četiri već objavljena singla (cover znanog hita Katarine II “Radostan dan” te “Porušena stabla”, “Tigar od papira” i friški “Rekvijem za san”) te još pet brojeva: “Zeitgast”, “31221”, “Nisam sama”, “Obasjani” i “Kada jednom”.
Naslovni broj albuma plod je uspjelih spajanja diskoidnog ritma sa sintesajzerskim štihom osamdesetih bandova poput Tears For Fears, pametne pop melodije te Vavine gitare koja odlično akcentira temu uz kratki bjesomučni solo.
Uvodni broj albuma je više negoo zanimljiva lijena “Nisam sama” otvorena basom Sergeja Hofmana i bubnjem Bobe Grujičića dok Vava ulazi u prostor gitarskih stilizacija Bernarda Sumnera uz vokal Ive Močibob. Rekao bi da na cijelom albumu udara pečat tipičan za “riječku školu”. “Zeitgast” je poletni pop-rocker te “something completely different“. Obilježen Vavinom razigranom gitarom podržanom klavijaturama – još jedan danak osamdesetima koje se poput crvene niti provlače cijelim albumom.
Hommage imenjacima The Tourist
Takva je i “Porušena stabla” u kojoj je “ruke dao” Darko Terlević iz The Siidsa aranžmanom – s režećom Vavinom gitarom – te programiranjem i klavijaturama. Zapravo, oba broja mogla bi biti (ne kažem da im je to bila namjera) i hommage imenjacima The Tourist, bandu u kojem su Annie Lennox i Dave Stewart bili prije Eurythmicsa. “Obasjani” – u produkciji Olje Dešića i Matka Margana – također kao rasni pop-rocker bezgrešno rabi formulu zbrajanja čvrste ritam sekcije te Vavine gitare “širokog spektra” s temom koja raste prema gotovo himničkoj završnici.
“Tigar od papira” je na sličnom tragu uz dominantan Hofmanov bas i moćan refren. Cover “Radostan dan” je prava žestica napaljenog power-trija koji dokazuje da je svoj na svome i u prostoru energetskog hard-rocka uz upečatljiv riff i Vavin efektni solo no “Kada jednom” donosi smirenje u odličnoj temi u kojoj se “narativom” uz Ivu javljaju i literati riječkog Ri Lita. Dakako uz Vavinu gitaru koja – kako on to već zna – začinjava lijeno mazni broj fluidnom “ambijentalnošću” te solom bisernog tona. Zaključna instrumentalna “31221” od početka do kraja nosi pak pečat Vavine spomenute sklonosti za morriconeovsku ambijentalnost.
“Apneja” je stoga na određeni način i ušće barem dijela autorskih, žanrovskih i stilskih sklonosti sjajnoga gitarista i skladatelja, odnosno “renesansnog čovjeka” Vladimira Simcicha Vave; album realiziran s rasnim bandom bez oštrih rezova u projektu koji je istodobno bezobrazno pitak i autorski te izvođački potentan.