Ponedjeljak, 27 rujna, 2021

POP GALLAKSIJA | Najbolji albumi iz 1970. – McCartneyjev novi život nakon Beatlesa

Vraški hrabar album posve drugačiji od svega što su radili The Beatles ali, na određeni način, i smioni projekt mega zvijezde koja je od prvog samostalnog albuma drastičnim odmakom od očekivanoga kazala odlučno 'baj baj' svakoj ideji o pukom šlepanju na slavi Velike četvorke

Paul McCartney je prvi od Beatlesa (a za njim su slijedili i Harrison i Lennon s Plastic-Ono Bandom) koji se upustio u samostalni projekt nakon – doduše još neslužbenog – razlaza grupe.
Prvijenac “McCartney” objavljen je 17. travnja 1970. kao plod “samoizolacije” u Škotskoj nakon neočekivane no kategorične Lennonove odluke o napuštanju Beatlesa koncem rujna 1969. godine.

Razdoblje depresije i opijanja
Iako se razlaz mogao naslutiti i mnogo ranije, odnosno još na snimanju dvostrukog “bijelog albuma” koji je zorno prikazao različite žanrovske sklonosti i poetike Lennona, McCartneya i Harrisona, Lennonova odluka je Paula očito duboko pogodila. Mnogi biografi pisali su o vremenu nastanka albuma kao razdoblju depresije i opijanja, ali i nakane da se (barem na koji mjesec) posve odvoji od preostale trojice Beatlesa. Dodatni razlog je doduše bilo neslaganje oko novog menadžera Allena Kleina kojeg je trojka angažirala kao nasljednika Epsteina, dok se McCartney zalagao da poslovni menadžeri Beatlesa budu newyorški odvjetnici Lee i John Eastman, otac i brat njegov supruge Linde te – s druge strane – McCartneyeva tvrdoglava odluka da njegov prvijenac bude neposredni konkurent posthumnom albumu Beatlesa Let It Be.

Na samom koncu 1969. godine Paul je u svom londonskom stanu na četverokanalnom Studeru počeo snimati skladbe koje je mahom napisao za dvomjesečne “izolacije” na svojoj farmi u Škotskoj. Bio je to pravi do it yourself projekt jer Macca je sam svirao i sve instrumente uz Lindu koja je tek ponegdje pjevala pozadinske vokale. Bio je to naprosto drastičan pomak od sofisticiranog zvuka albuma Beatlesa, čudesnog “Abbey Roada” i produkcije Georgea Martina. Svaka skladba je rađena baš po DIY obrascu pa je najprije dobila vokal uz pratnju akustične gitare kojoj je Paul naknadno dodavao električnu gitaru, bas i udaraljke. Bez mnogo brige o “čistoći” produkcije i kompleksnosti aranžmana.
Uzgred rečeno, snimanje albuma je bilo za kratko prekinutu već nakon nekoliko dana jer su Ringo, Paul i George u Abbey Road studijima snimali Harrisonovu “I Me Mine” a sutradan dorađivali “Let It Be”.

Negativne i suzdržane kritike
Kaneći kućne snimke sa Studera prebaciti na osam kanala McCartney najprije odlazi u Morgan studija, a potom i u Abbey Road gdje pod pseudonimom Billy Martin nastavlja rad na albumu da bi, zgotovivši materijal, završni miks ponovo odradio u Morganu. Zanimljivo je da je u isto vrijeme dok je Paul snimao u jednom studiju Abbey Roada, u drugom Phil Spector radio na produkciji “Let It Be”.

Kad se album “McCartney” pojavio u dućanima, kritike su bile ili negativne ili pak veoma suzdržane. Zamjerke su bile očekivane: album je traljavo produciran, zvuči kao da je nedovršen u studiju a Paulov je autorski rukopis – s izuzetkom “Maybe I’m Amazed” – daleko slabiji od svega što je napisao za Beatlese. Ipak, Paulovo ime i publicitet kojeg je izazvala vijest o razlazu Beatlesa bio je odveć veliki mamac pa se prvijenac uspeo na sam vrh britanske rang liste odakle ga je – ima mnogo simbolike u tome – nakon tri tjedna skinuo “Let It Be”.

Artwork albuma

Klasične mccartneyevske odlike
Album je otvorila minijatura “Lovely Linda”, u početku zamišljena kao skladba za zagrijavanje i testiranje kućne studijske opreme o čemu svjedoči i Paulovo smijuljenje na kraju broja. Današnjim ušima preslušana, tipična je to lepršava folky tema kao ogledni primjer “do it yourself” poetike koja je tridesetak godina kasnije postala tako “in” na indie sceni. “That Would Be Something” danas nije teško pročitati kao naklon prema americani ili Cooderu s prvijenca objavljenog iste godine. Takav je i instrumental “Valentine Day” dok je “Every Night” (nastala u vrijeme rada za projekt “Get Back” odnosno “Let It Be”) imala sve klasične mccartneyevske odlike – iznimnu melodiju i vokal sjajno sparen s akustičnom gitarom i više no diskretnim basom i perkusijama.

“Hot At Sun / Glasses” ozračena je šarmom Polinezije (obogaćena i sviranjem po bocama s vodom)uz neobičnu završnicu, odlična laganica “Junk” je još jedan tipičan McCartneyev “beatlesovski” broj kojeg ne bi bilo teško zamisliti u raskošnom bendovskom aranžmanu i produkciji Georga Martina a “Man We Was Lonely” vodviljska tema koja bi dobro legla i Kinksima. “Oo You” je nešto posve drugačije – one-man-band lijeni rocker koji je mogao postati i druga “Helter Skelter. Instrumental “Momma Miss America” čudna je kombinacija južnjačkog R&B-a, rocka i bluesa… koja bi danas jamačno nosila naljepnicu “garaže” a “Teddy Boy” – skladba, kao i “Junk”, nastala za boravka Beatlesa u Indiji – s Lindinim pozadinskim vokalom; pjesma koju je lako zamisliti i na “bijelom albumu”.

“Singalong Junk” je pak zgodan indie-folk instrumental (Paul je vješto ubacio i melotron) teme “Junk” a zaključna “Kreen Akrore” eksperimentalni komad s perkusijama, imitacijom životinjskih krikova i električnom gitarom. “Maybe I’m Amazed” koju je pohvalila kritika, rasna je pak Paulova klavirska balada na tragu “Long And Winding Road” s vokalom od šapata do vriska te “harrisonovskim” gitarskim solom. Preciznije: pravi biser.

Kao i mnoge fanove Beatlesa Paulov prvijenac me u vrijeme izvornog objavljivanja razočarao no kasnijih godina – oduševio.

Naime McCartneyev prvijenac sagledan u kontekstu njegova ukupnog samostalnog opusa zauzima mjesto koje “Nebraska” (dakako bez usporedbe autorskih dosega) ima kod Springsteena; isposnički DIY album daleko od raskošnih aranžmana, svirke i produkcije kasnijih izdanja s Wingsima ili, ako baš hoćete, Springsteena s E-street Bandom. Ujedno bio je to vraški hrabar album posve drugačiji od svega što su radili Beatles ali, na određeni način, i smioni projekt mega zvijezde koja je od prvog samostalnog albuma drastičnim odmakom od očekivanoga kazala odlučno baj baj svakoj ideji o pukom šlepanju na slavi Velike četvorke.

Naslovna fotografija: službeni artwork albuma

Pročitajte još...

POP GALLAKSIJA | Najbolji albumi iz 1970. – Milesov ‘Bitches Brew’ kao biblija jazz fusiona

"Bitches Brew" je bio i ostao najutjecajniji album Milesove "električne faze" na kojem je prošireni sastav glazbenika s kojima je snimio prethodni album i odradio turneje, snimio funkom i rockom začinjene verzije starih brojeva

POP GALLAKSIJA | Najbolji albumi iz 1970. – Trostruko čudo Georgea Harrisona

Harrison je "All Thing Must Pass" okupio sjajnu ekipu - uz Claptona, Radlea, Whitlocka, Gordona sudjelovali su i njegovi stari prijatelji Klaus Voormann, Gary Wright, Billy Preston, ali i Ringo Starr pa je album bio i svojevrsni "who is who" tadašnje kreme rocka

POP GALLAKSIJA | Najbolji albumi iz 1970. – Kuđena i hvaljena izvanvremena “Layla”

Albumi koji u 2020. slave 50. rođendan!  Malo koji album je imao sudbinu nalik dvostrukom "Layla And Other Assorted Love Songs" kojeg su u studenom 1970....

POP GALLAKSIJA | Najbolji albumi iz 1970. – The Who i ‘živi’ manifest hard rocka

Koncertni album "Live At Leeds" i danas je sama esencija energije i eruptivnosti jednog rasnog rock banda uhvaćenog u živo te - bez pogovora - jedan od najboljih koncertnih albuma rocka svih vremena

Povezano

Pop gallaksija / Najbolji albumi 70-ih: Joni Mitchell (1.) – Prva petoljetka

Ako je odličan 'Ladies From A Canyon' koji se uspeo na vrhove rang lista te dao hit singlove 'Woodstock' i 'Big Yellow Taxi' bio uspjeli projekt tranzicije, slijedeći 'Blue' bio je pravo remek djelo. Objavljen 30. lipnja 1971. do danas stoji kao zacijelo najbolji album u njenom diskografskom opusu

Pop Gallaksija/Najbolji albumi 70-ih: David Bowie (6.) Heroes i Lodger

Mada se na 'Heroes' susreću tipičan bowievski art-rock te eksperimentalni 'ambijentalni' brojevi, album je nakon prvotnih mlakih kritika prigrljen kao jedan od ključnih i iznimno utjecajnih Bowievih albuma. No, slijedio je 'Lodger' - ništa slabiji projekt i zaključni dio 'berlinske trilogije'

Parangall: Elvis Castello & Attractions, Spanish model – Costellova uspješna ‘latinica’

Ako je želio pokazati da skladbe s njegovog sjajnog albuma iz 1978. i danas imaju snagu i uvjerljivost kao nekad te da s novim vokalima i novim miksom mogu proći kao komadi aktualne – i to vraški dobre – glazbe, Costello je u cijelosti uspio

Parangall: Šimun Matišić Quintet, Tribute to B.P.

'Tribut To B.P.' je album u kojem se ponizno klanja ostavštini izvornika svjestan njene vrijednosti i izvanvremenosti, no ne libeći se dati svoje viđenje. Formula je to koja bezgrješno prolazi kad god se originalima pristupa otvorena srca ali i otvorenih čakri kao kreativnih vrtloga vlastitih glazbenih nadahnuća

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime