Tito’s Bojs mirne su duše na remasterirano reizdanje albuma “Electro Istra” mogli zalijepiti sticker: punk’s not dead. Naravno ne samo zbog posvete Clashu (i Nenadu Miliću tako milom Joeu Strummeru) coverom “London Burning”(preimenovanom dakako u “Rovinj gori”) ili prizivanjem energije, pa i izravnih utjecaja Dead Kennedysa i bliskih im punk rođaka, već zbog stava i izravnosti tekstova. Kojima je, kao pravom punk proizvodu kontroliranog geografskog porijekla banda čiji su članovi iz Rovinja i Sv. Lovreča, dodan i istarski tradicijski začin. Očit već u prvom “pravom broju” albuma – koji slijedi nakon “Tito’s Bojs intra”. “Bez komentara” kreće s Nedinom frulom iznad funkoidne gitare, ljutih riffova i baraže ritam sekcije. Kombiniranje punkerskih udara i posezanja za drugim žanrovskim predlošcima (pa i zaključnom dionicom na tragu Zappe) važan je adut i banda i albuma.
Tekst je pak izravan da izravniji (gnjevno ispovjedni) ne može ni biti: “Došli su od niotkud, sjebali su naš unutrašnji mir / ja u šoku, zbunjen i totalno lud, ispadam lutak i prolazni hir / nisam njihov, uopće nisam đir/ bez komentara!!!”. Slijedeća “Mast i vlast” prava je dijagnoza i “state of the nation”: “Sve demagozi debeli, cijedi im se mast / samo pune džepove, to je naša vlast”. Zamišljena i odrađena kao rasni punkerski brzac kao i “Čika plavi” – tipičan punkerski komentar na brutalnost policije o kojem su pjevali i mnogi drugi prije Tito’s Boysa. Uz gotovo repersko izgovaranje teksta. “HTV vikend” – i on s frulom u “kontri” s mahnitim dionicama – još jedna je analiza hrvatskog svagdana uz brzoprsti gitarski solo i punkerska himnička višeglasja te promjene ritma.
Perjanica jučerašnjeg i današnjeg osebujnog istarskog antifa-punka
Još očitije su u “Ovako završe svi” ; skladbi koja je i prava pokazna vježba brzine (i žestini) svirke. Ono zaključno “sickmotherfucker” djeluje pak kao hommage znanom uskliku MC5 sa “Klick Out The Jams”. Cover “London Calling” preimenovan u “Rovinj gori” je odrađen by the book, a zaključna skladba na A strani vinila “Nonotova pjesma” nova je vješta posveta clashovskom punk brzacu uz štektanje gitare i razigranu vožnju upečatljivog basa.
Drugu stranu otvara blaškovićevska minijatura “Moštružo”, a za njom “Tajkob”: lucidan spoj kola i ljutog punka uz bas u dijalogu s gitarskim riffom. Nastavak donosi melodiozna “Bily, bily” s elementima ska gitarskog fraziranja i etnoom obojenim solom… Nakon “Ja sam tvoj” s punky jazzy/reggae stilizacijom (koja vuče i na Šarla akrobatu) slijedi “programsko” predstavljanje banda i njegovog razloga postojanja u “Tito’s Bojs Song”. Uz uvodni citat “Hej Slaveni”, agresivna punkoidna jurnjava prava je osobna karta punk antifa banda. “Ugasi pogon” je pak novi klimoglav prema Clashu i funku križanom s brzacima a la Butt Trumpet, a na istom brzinskom tragu je i zaključna “Osjećam se”.
“Electro Istra” izvorno objavljena 2002. u novom remasteriranom izdanju – na kaseti i crvenom vinilu – dobila je i jednako zanimljivu pratnju: dokumentarac o nastanku albuma i banda. Dijeleći estetiku punkerskih DIY projekata te uspjelim kolažiranjem dokumentarnih zapisa, novih izjava, animacije i crteža, ovaj video pratitelj “Electro Istre” dodatno će osnažiti tezu o Tito’s Bojs kao perjanica jučerašnjeg i današnjeg osebujnog istarskog antifa-punka. Odnosno, banda koji gazi putem kojeg su – svaki u svom žanrovskom polju alternative – utrli KUD Idijoti i Franci Blašković.