Petak, 18 listopada, 2024

Pop Cooltura: Povratak otpisanih ili soundtrack slučaja Kongo

Posvojitelji su zadnja karika krivnje, ako uopće. Jer jedina njihova 'krivnja' je bila klincima dati i ponuditi mogućnost za novi život, daleko od smrti, siromaštva i tuge u kojoj ih dnevno nekoliko stotina umire od gladi

Nakon dugih, predugih šest mjeseci okončana je zambijsko kongoanska farsična epizoda osmero državljana Republike Hrvatske, zatočenih u “metaverseu” između želje posvajanja dječice iz Afrike i mogućnosti realiziranja iste želje kad se na taj put nakače pacijenture i administrativni pečati u lancu.



Obzirom da su sve epizode “slučaja Kongo” na timelineu hrvatskih i rvackih medija dobrano provučene i podvučene posljednjih mjeseci, sa svom gomilom moćnih bedastoća, političkih prepucavanja, onaniranja desnice i preseravanja ljevice oko zaštite tuđih života i ljudskih prava, preskakanje etičkim momenata tko je nakupovao svojim komentarima najviše političkih bodova kod kukaca koji prate i podržavaju njihove sljedbe i anomalije političkih logaritama. Sutkinja Mary Mulanda oslobodila je sva četiri para, utvrdila da nema zakonskih ni ostalih propusta vezano za sve dostavljene i potencijalno krivotvorene dokumente pečatiranja od strane hrvatistanskih i zambijskih te kongoanskih sudova. Kao i u slučaju svih 150 ranije usvojenih klinaca.

Dug i naporan proces…

Šest mjeseci je trajalo tandrkanje po ročistima i propisima, unošenje medijske histerije oko prilično pravno i papirološki jasne stvari, pa čak i tamo nekom pravnom sustavu koji dozvoljava da se unutar njihova konteksta kao svjedoci u stvari ovog tipa pojavljuju sociopatološki bolesnici koji nemaju nikakve veze sa slučajem, osim puke i generičke neljudske mržnje i privatnog nemira koji se ne liječi i ne drži pod kontrolom zalokočen u podrumima Vrapča pod duplo izoliranim rešetkama. Uzimati zaozbiljno takav pravni sustav u najmanju ruku je smiješno. Da nije tragično. I da tuđe ljudske sudbine i sudbine dječice ne ovise o tome.  

A sad brzo na donošenje novog Zakona o usvajanju kako bi sve “proceduralne pogreške RH suctva” bile ispravljene i neponovljene prilikom novih avantura ovog tipa.

Na putu su naišli na brojne probleme…

U međuvremenu, činjenica da je jedan/jedna od osoba u procesu bio/bila Noah Kraljević – prvo žena pod imenom Dalija Pintarić, potom medicinskim intervencijama promjene spola pretvorena u muškarca, jako je zasmetala političke protivnike stranke Možemo. I nabacila na volej kamenjaru tipa desnice za općenja koje samo licemjerne društvene mreže i opskurni mediji mogu podnijeti kao vrijedno komentara. Dočim je onaj pop kulturni dio življa zanimala činjenica da je jedan od posvojitelja bio Zoki Subošić, gitarist ex Hladnog Piva, danas Guerilla Mainstreama i da se drama ovog tipa ne događa samo ljudima koji eto putuju svaki dan na posao od pekare do pekare od 9 do 5. Jer, ipak.

Nije popularno dirat osinje gnijezdo, međutim jedna prilično bitna, a ključna stvar oko “slučaja Kongo” se konstantno prešućuje. Uloga sudova države Republjik de Kroacija. Koji su svi do jednog, kao i u 150 ranijih posvojenja djece iz Afrike lupili pečate na neke od potencijalno neautentičnih ili krivotvorenih dokumenata. Kao i za 4 uhićena para. Za koje posvojitelji nisu mogli, niti morali znati da nisu valjani. Ali sudovi RH jesu. Od Krapine do gdje se sve lupaju pečati na papire iz Zambije i Konga.

Pop Cooltura: Upomoć, žele nam pomoći ili slučaj pokušaja posvajanja djece iz Afrike

Kakva je budućnost?

Naime, zamisliti međunarodni skandal da ispadne kako sudovi RH pečatiraju bez provjere krivotvorene dokumente i zapravo legalno omogućuju “trgovinu” djecom, jer u procesu mitologije u Zambiji i Kongu su 90% svi – od sirotišta, advokata, sudova, posrednika, udruga za hendlanje djecom – sudovi RH zapravo uopće ne paze nit gledaju što odobravaju. Zamisliti da nije teorija urota, i da je taj i takav narativ, bar u posrednom dosluhu s istinom. Zove li se to onda nekompetencija? Odgovara li se ikom? Ili je erha sud nedodirljiv? Zanimljivo, kad se shvati kako državni aparat funkcionira i što znači legalni reket i hobotnica. Ali bitno da se lomače pale, samo je adresa kriva. Posvojitelji su zadnja karika krivnje, ako uopće. Jer jedina njihova “krivnja” je bila klincima dati i ponuditi mogućnost za novi život, daleko od smrti, siromaštva i tuge u kojoj ih dnevno nekoliko stotina umire od gladi.

Moguće, uopće ništa od toga skoro više neće biti ni bitno ni stvarno s obzirom na AI trenutke. I soundtrack života koji zvuči podosta virtualno. I koji će na istom rock and roll festivalu ljeta gospodnjega 2023. na line upu imati muda staviti kao headlinere: Guerilla Mainstream, Mileta Kekina, Zabranjeno Pušenje, Non Smoking Orcherstra i Dr. Neleta Karajlića. Pa tko živ, a tko virtualan. A iz publike i prvog reda će skakati četiri male crne glavice ili će na ramenima svojih staraca davati neki novi ritam ovim tugaljivim i kamenim, pećinarskim prostorima.

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime