Ovisi s koje strane gledate. Ili je urnebesno zabavno. Ili je morbidno i neukusno. Ali je nadrealno da jedan narodni susjedski tanac može biti skandalozan, neprimjeren, kontroverzan… nastavite niz.
A nisu ga glavne uloge zaplesale niti gole niti su istodobno pucale baražne rafalne paljbe kao kod Rodrigueza, Tarantina, Scorsesea i Peckinpaha zajedno. Samo su se veselili zbog kraja nastave. Mladi budući murijaci i murijakinje. Na Policijskoj akademiji. U Zagrebu. Hrvatskom. Na autohtonu narodnu glazbu i ples. Srpski. Užički.
Užičko brate i opleti sestro
Naime, top shit hit zadnjih dana je mobitel snimka devetnaestogodišnjeg curetka, kadetkinje Policijske akademije u Zagrebu koja je iscurila na društvenim mrežama, shodno tome i po medijima. Na njoj nije, na žalost, neki stvarno kontroverzni potpalubni hit đir s nekim od moćnika funkcionara u kojem majstor sa svoja tri dečka ogoljena torza swinga više i nego su Tom Crusie i Nicole Kidman u Kubrickovom „Eyes Wide Shut“ uz soundtrack Brian Setzer Orchestra. Jok. Samo tek punoljetni mladići kadeti plešu kolo. Nekad između deset navečer i ponoći. Bez maski. Kad se nije smjelo.
A friendica ih snima. Armonika dugmetara dere staccatto, frca hop cup na sve strane. I nema da se mane. Igra se, ruke su ukriskros skrštene, vesele se mladi. Pere se, ide sitno. I to ne bilo kakvo kolo, ponovit treba gradivo, nego susjedsko, srpsko, općenarodno. Užičko brate i opleti sestro.
Isto ono na koje navijači u transu slave pobjedu hrvatske nogometne repke, a srpske i hrvatske zastave vijore iz džepova. I na koje je Bandić s kumovima i ekipom drobio jutra tokom najčvršćih godina mandata. I isto ono na koje najveći domoljubi u nedostatku Cece ili Thompsona poskrivečki zaborave jesu li dizali dva ili tri prsta u zrak.
Onomad, kad su čekali jutra pijani u svojim birtijama i zelenaškim varijantama male bondinga, kleli sve srpsko i bosanski i cigansko i sve što nije arijevsko hrvacko. No, tada nije problem, osim kod zadrtih desničara kojima još samo tri preostala zuba svjedoče da se razlikuju od homo thinkingtusa. Tada se tolerira i prođe se s kojom materinom i online njurganjem i prijetnjama smrću botova i fantomskih prijetnji kukavica s IQ-om ispod nježnih 60, osuđujući kako mogu plesat to kolo, a ne neko klapsko ili podravski drmeš.
I ovo će tako „skandalozno“ proći s par disciplinskih opomena, par isključenja i kolateralnih žrtvi apsolutno nevinih ruku djevojčurka koji je snimio taj srpski tanac u izvedbi rvacke mladeži. Jer tako mora. Netko mora biti kriv i kažnjen. Ili tek blago opomenut, već ovisno o tome kolike su špage „krivaca“ s ovima koji će odlučivati o „skandalu“.
Humanost može staviti ispred strogoće i mrkih faca…
Ako ste korijenje puštali u osamdesetima nije vas moglo zaobići 120 nastavaka filmskog kino hita kretenske komedije ‘Policijska akademija’ koja prati Stevea Guttenberga i njegovih gro kolega (Sharon Stone je u IV) od policijske akademije do ravnanja mira na ulicama američkih gradova i predgrađa.
Kina su urlala od smijeha otprilike kao i na Žikine dinastije. Vicevi o murijacima su uvijek parirali općenarodnom dobru s plavušama, glupavim Bosancima Muji, Sulji i Hasi. I cijelo to vrijeme bude ti nekako bad to omalovažavanje časnog zanimanja u kojem se humanost može staviti ispred strogoće i mrkih faca kad pružiš ruke ili ih raširiš u smjeru gospodina policajca. Poželiš popustiti malo kao što oni popuštaju kad ti pregledaju prebrzu vožnju pa uzmu bez računa 200 ili 500 kuna uz ajde drugi put sporije, da ti ne pišu baš kaznu i bode na 1500 ili 3500 kuna. Sve se dogovoriš s njima, ljudi su, ne nužno Sanaderovi, nego baš baš, ono ljudi.
I umjesto da se klince pohvali jer njeguju susjedsku autohtonu folk tradiciju a ne ove prezervativske trap narodnjake Babe Korelje i Đala Braće i Rasta Kraste, Cobije Kobije kako li se sve već ne odazivu na „umjetničke“ nadimke. I umjesto da ih se nagradi zbog širenja dobrosusjedskih odnosa (nekoć se to zvaše bractvo i jedinstvo), opali po glavi druže plavi, štono bi Brane Đoni Štulić lijepo skribirisovao.
I umjesto da malička dobije pohvalu kako snima i skrbi za razvoj hrvatskog dokumentarnog filma, eno nju će isključiti, a strogi disciplinski postupak s ponešto primjerenih floskula o kršenju propisa i davanju primjera će pokazati kako ‘Milicija trenirala strogoću’. Da ne bude sve kako ja hoću… Brega, štuc.
Prava meta za trenirati strogoću
Pokrenuti peticiju za vraćanje male u redove škole bilo bi full krivo jer maličkoj u stvari ne treba institucija koja je kažnjava zbog sreće i dokumentarizma kojim nije ugrozila ničije tuđe slobodne prostore kretanja. I nogom u dupe je korak naprijed.
Ali jesu si našli teren za bit kruti i metu za treniranje strogoće. Evo, ne znam, vi recite, je li to do ljeta ili je samo do pećine u kojoj živimo? Umjesto da se masovno pohrli na YouTube tutoriale priučit se kako se plete Užičko kolo, a susjedima na beogradsku policijsku akademiju linkat neki zagorski drmeš ili podravski polka tanac. Pa ping pong i kris kros. Pa polako i s dvije lijeve noge i s uključenim mobitelima, vodilo bi nekamo dalje od ovoga kamo smo sad. Devesprva jel? 2021.
Ajde. Hop cup. Lijeva desna, desna prati, jednu naprijed drugu vrati. Pomalo. 😉
Tako tako mlada i lijepa i okretna…