Četvrtak, 21 ožujka, 2024

Sound & Vision: Kako su sportaši postali ikone fizičkog – i mentalnog zdravlja

Zašto javnost umjetnike i sportaše koji nastupaju drže paragonima savršenstva, a zatim ih kažnjava kad su išta manje? Probleme s mentalnim zdravljem vide kao karakterni problem - patiti znači biti slab

Možda pratite Olimpijske igre u Tokiju. Vjerojatno ste pratili nogometni Euro. U svakom slučaju, sport i sportaši više no ikad, pokazuju koliko su veliki profesionalci ali i koliko su i dalje samo ljudi.



Kad je četverostruka pobjednica Grand Slama, Naomi Osaka nedavno odustala od sudjelovanja na Roland Garrosu i preskočila Wimbledon, a sve zbog tjeskobe i depresije povezanih među inim i s obveznim konferencijama za novinare, mnogi su obožavatelji bili šokirani njenim smjelim priznanjem. Iako je većina profesionalnih sportaša podržala njezinu “hrabrost”, neki su kritičari odbacili Osaku, koja trenutno predstavlja Japan na Olimpijskim igrama u Tokiju, kao “narcisoidnu divu”.

‘Znak slabosti koji bi mogao ugroziti njihov sportski uspjeh’

Ista se stvar dogodila 2018. godine kada je NBA zvijezda Kevin Love napisao esej u The Players Tribuneu o svojoj depresiji, unatoč strahu da će drugi, posebno njegovi suigrači, smatrati taj potez kao ‘znak slabosti koji bi mogao ugroziti njihov sportski uspjeh’.

U proteklih nekoliko godina, deseci slavnih umjetnika i sportaša – među njima Adele, Britney Spears, Demi Lovato, Beyoncé, Miley Cyrus, Emma Stone, DeMar DeRozan, Michael Phelps i Dwayne Johnson – otvoreno su progovorili o svojoj borbi s mentalnim zdravljem. Richard Sherman, koji je uhićen 14. srpnja nakon što je njegova obitelj nazvala 911 tijekom obiteljskog incidenta u kojem je prijetio da će sebi naštetiti, obećao je zatražiti “pomoć koja mu treba” u objavi na Instagramu.

Ipak, stigma da su ti ljudi koji streme ka vrhunskim rezultatima, na neki način oštećeni, uprljani ili ne mogu nastupiti, traje već dugo. Percepcija javnosti je da se, za razliku od recimo uganutog gležnja, ljudi ne mogu izliječiti ili se nositi s problemima mentalnog zdravlja. Zaboravljaju da su se ti ljudi suočavali s tim psihičkim izazovima u isto vrijeme kad su se popeli do elitnog sportaša ili zvijezde. Umjesto upozoravajućih primjera slabosti, oni su često prvenstveno manekeni snage i ustrajnosti.

Sportaši kao ideali onoga za što je ljudsko tijelo sposobno

Profesionalni sport u osnovi je visoko zahtjevni reality show. Emisije poput Farme ili Big Brothera, zabavljaju nas zadovoljavanjem naših potreba i neuroza. I na kraju sve kako bi se publika mogla naslađivati ​​i osuđivati ​​ljudske slabosti koje na kraju dana svi dijelimo. Međutim, izvor zabave u sportu je u uzdizanju sportaša koji nastupaju na znatno višoj razini od prosječne osobe. Sportaši to postižu samodisciplinom i pukom snagom volje, dvije najcjenjenije osobine ljudskog bića. Oni su ideali onoga za što je ljudsko tijelo sposobno i nadahnjuju mnoge od nas da se više potrudimo biti bolja verzija sebe.

Dakle, iako imamo mala očekivanja od većine članova reality ekipe, koji se potiču na melodramatičnost i loše ponašanje kako bismo mogli očekivati ​​njihove neuspjehe, sportaše držimo na višem standardu, bez strpljenja i razumijevanja za posrtanje. Sjetimo se samo nedavne priče oko Ante Rebića, napadača talijanskog Milana i hrvatske reprezentacija. Spletom okolnosti i Rebićeve famozne priče oko „kopački“, postao je žrtveni jarac i jedan od glavnih krivaca za gubitak utakmice protiv Španjolske. I naravno, slijedila je emotivna Rebićeva reakcija na Instagramu. 

Naomi Osaka: Stiže dokumentarac o životu najbolje tenisačice na svijetu

Zbog toga je toliko sportaša koji pate od problema s mentalnim zdravljem moralo svoje osobne borbe sakriti od javnosti kako ih navijači ne bi ismijavali, a sponzori obezvrjeđivali. Jedan od razloga za ovu pogrešnu percepciju je da neki sportaši i umjetnici opterećeni kroničnim mentalnim zdravstvenim problemima nastoje samo-liječiti drogom i(li) alkoholom. Ovo je tipična stereotipna smjernica: sramotimo njihov loš izbor, nikad svjesni pravog uzroka. Studije pokazuju da će barem polovica onih s mentalnom bolešću doživjeti poremećaj ovisnosti. Dio razloga za ovu povezanost je nesklonost traženju pomoći zbog priložene stigme. Za one koji su u središtu pozornosti javnosti, stigma može biti puno gora. Strahuju od gubitka uspjeha do kojeg su toliko naporno i dugo željeli doći.

Mnogi su sportaši i umjetnici izvođači po prirodi introvertirani

Unatoč karijeri javnih izvođača pred živom i TV publikom, mnogi su sportaši i umjetnici izvođači po prirodi introvertirani. Nastupi mogu stvoriti iscrpljujuću tremu, o čemu svjedoče slavni oboljeli poput Barbre Streisand, Ozzyja Osbournea, Luciana Pavarottija, Katy Perry, Rihanne i Roda Stewarta. Adele je priznala da povraća prije svojih nastupa. Eddie Van Halen okrenuo se alkoholu kako bi umanjio tremu. Harold Owens, viši direktor tvrtke MusiCares, organizacije za zdravstvo i humanitarne usluge američke diskografske udruge, komentirao je: “Čuo sam izvođače da govore u više navrata:” Nikad nisam bio trijezan na pozornici.” I to je ogroman problem.”

Profesionalni sportaši ugovorom su dužni razgovarati s novinarima nakon utakmica ili utakmica. Za introverte to može biti puno gore od stvarne konkurencije. Novinari često nastoje izazvati dramatičan citat koji privlači naslove provocirajući sportaša, navodeći ih na gubitak ili na njihove javne stavove o socijalnoj pravdi. Ponavljanje ove vrste antagonističkih i izvan sportskih pitanja, iz godine u godinu, je sve učestalije. Za sve nas to uzima danak. 

Simboli savršenstva koje se kažnjava kad su manje od toga

Problem je u želji da javnost umjetnike i sportaše koji nastupaju drže paragonima savršenstva, a zatim kažnjava kad su išta manje. Probleme s mentalnim zdravljem vide kao karakterni problem – patiti znači biti slab. To unatoč statistikama: svaka četvrta odrasla osoba i svaki peti tinejdžer doživljava mentalni poremećaj koji se može dijagnosticirati. Umjesto toga, javnost bi se trebala diviti ustrajnosti i snazi ​​karaktera javnih osoba za sve što su postigle unatoč njihovim izazovima – i od njih naučiti vještine suočavanja. Zapravo, to je odraz vlastitog karaktera bez obzira odlučujemo li biti podrška ili podrugljiv, jer to odražava ili našu sposobnost suosjećanja – ili dubinu vlastitih osobnih strahova.

Umjesto da zahtijevaju savršenstvo od sportskih zvijezda koje su iskrene u pogledu svog zdravlja, gledatelji bi se trebali diviti njihovoj ustrajnosti – i uzimati znakove njihovih vještina snalaženja. 

I Naomi Osaka je danas ispala sa Olimpijskih igara. Predstavljajući svoju domovinu. U Tokiju. Kao #1 favorit. I kao osoba koje je zapalila Olimpijski plamen na otvaranju. U svojoj domovini.

Kako bi ste se vi osjećali da ste na njenom mjestu?

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime