‘NIKAD NISAM OČEKIVALA da će ljudi znati moje ime ili prepoznati moje lice. NIKAD NISAM OČEKIVALA da će me zvati modnom ikonom. NIKAD NISAM OČEKIVALA da će muzeji izlagati moju odjeću i potrepštine.’ Ako ste možda pomislili da je ovo tekst nekog TikTok izazova, poput onog ‘naravno…’. Nije. Ovo su prve rečenice koje će vas dočekati uzmete li u ruke knjigu Iris Apfel ‘Iris Apfel: Accidental Icon’ (2018). i krenete čitati o njezinom životu.
Iris Apfel nije očekivala da će s 90 u MAC-u dobiti vlastitu liniju dekorativne kozmetike, da će imati svoju inačicu lutke Barbie, privlačiti masu ljudi ili da će netko željeti napraviti dokumentarac o njezinom životu te da će na kraju taj dokumentarac osvojiti i prestižnu nagradu Emmy, nije očekivala da će napisati knjigu. Općenito puno toga što joj se dogodilo, nije očekivala.
Modni arbitar
Za početak, sasvim sigurno nije očekivala da će postati globalno poznata modna ikona. Sudbina je htjela drugačije. Njezin put ka slavi i prepoznatljivosti počeo je u rano proljeće 2005. godine. Tadašnji glavni kustos, Harold Koda, predstavio joj je neodoljivu ponudu. Zbog otkazivanja jedne izložbe u Metropolitan Museum of Art pet mjeseci prije njezinog zakazanog otvaranja, Iris je pružena prilika da izloži svoju osobnu kolekciju u Metu kao zamjenski program. To je bio prvi put da je muzej izlagao odjeću i nakit iz garderobe pojedinca koji nije modni dizajner, a Iris je osobno stilizirala izložbu. Izložba pod nazivom ‘Rara Avis: Izbor iz zbirke Iris Apfel‘ otvorena je krajem ljeta te godine.
IN MEMORIAM: Iris Apfel – ‘slučajna’ modna ikona u čijem stilu ništa nije bilo slučajno
Iris Apfel možda nije bila modna dizajnerica, ali je zasigurno bila pravi modni arbitar. Ova žena se isticala svojim pristupom koji je bio jednako inventivan koliko i drzak. Njezin put do međunarodne prepoznatljivosti, metaforički rečeno, odvio se preko noći. Barem iz perspektive publike. ‘Nakon što je Rara Avis otvorena u Institutu za kostime u Muzeju umjetnosti Metropolitan, ljudi su mi govorili da sam postala senzacija preko noći. ‘Imaš pravo’, odgovorila bih, ‘Osim što je moja noć bila sedamdeset godina’, rekla je u knjizi Apfel o svom uzletu u svijet poznatih i slavnih. Modni svijet okupljen u Milanu i Parizu traži smjer i novitete. Međutim, za otkrivanje istinskog stila ne morate putovati u Europu. ‘Rara Avis: Izbor iz kolekcije Iris Barrel Apfel’ je nova izložba u Institutu za kostim Metropolitan Museum of Art. Otprilike je tim riječima pisao legendarni Bill Cunningham u kolumni ‘ON THE STREET; In Her Image’ u The New York Timesu o njezinoj izložbi.
Point of no return
Iris kaže kako je upravo taj tekst bio njezin ‘point of no return’, poput neke magične ruke potaknuo je mnoge na posjet izložbi. Poznatost i vidljivost počeli su uzimati maha – brzo je postala prepoznatljiva na ulici, lice s naslovnica, gošća predavačica na predavanjima, osoba iz reklame. Te jeseni, kada je izložba otvorena u Met-u,a pozvana je i kao govornica na jednom modnom događaju Sveučilišta New York. Nakon predavanja, jedan dizajner ustao je i pohvalio njezinu izložbu kao najljepši božićni dar New Yorku u posljednjih nekoliko godina. Na pitanje što je New York učinio za nju, Apfel je odgovorila: ‘Postala sam gerijatrijska starleta.’
Iris je rado koristila etiketu ‘gerijatrijska starleta’. Nikada nije težila uklopljenosti. ‘Nikad se nisam pokušala uklopiti. Nije da sam se trudila biti buntovnica ili raditi stvari koje nisu društveno prihvatljive, ali rano sam shvatila da ću biti zadovoljna samo ako sam zadovoljna samom sobom. Ako pokušavate udovoljiti svima, na kraju nećete udovoljiti nikome’, rekla je u knjizi (2018), opisujući svoj imidž – autentičan, buntovan, uz svjesnost kada je potrebno poštovati određene društvene norme. Njezin stil je bio osoban izbor i izjava o životu – ‘Ne odijevam se da bi me ljudi gledali; odijevam se za sebe. Kada ne nosite ono što svi drugi nose, ne morate niti misliti kao što svi drugi misle.’
View this post on Instagram
Vođena isključivo strašću i interesima
Iris Apfel je živjela životom vođenim unutarnjim instinktima, bez da troši sadašnjost na filozofiranje o budućnosti. Možda je dijelom zato i doživjela sve ono što – nije očekivala. Prilike je stvarala vođena isključivo strašću i interesima, prihvaćajući izazove bez straha od budućnosti. Uz puno rada, predanosti i fokusa. ‘Nikad nisam mislila da nešto ne mogu samo zato što sam žena. Željela sam pokrenuti posao s tkaninama i jednostavno sam našla način kako to učiniti. Da sam previše razmišljala o pokretanju Old World Weavers, vjerojatno bih negdje zaglavila razmišljajući o potencijalnim problemima i nikada ne bih ostvarila svoj san. Ponekad je potrebno samo poduzeti korak, makar i mali.’
View this post on Instagram
Rad na novim projektima zahtijeva znatnu količinu energije i hrabrosti, okretati nove stranice u 80-tim i 90-tim je blago rečeno – neuobičajeno. Utoliko je (p)ostala inspiracija. Za razliku od onih koji se prepuste struji, jer je tako jednostavnije, odabrala je drugačiji put. Nepresušna znatiželja činila ju je ne samo zanimljivom, već i neodoljivom. U to ime stavit ću za kraj još jedan njezin citat iz knjige (knjiga je prepuna toliko genijalnih misli da sam teške muke odlučila koju ću izdvojiti za kraj): ‘Imate samo jedno putovanje, a sadašnjost je sve što imate. Prošlost se ne vraća, a budućnost još nije tu! Zato živite svaki dan kao da vam je posljednji. I jednog dana ćete biti u pravu.’
Naslovna fotografija: YouTube Screenshot