Ako se ovih dana netko odluči uzeti u ruke biografiju Rite Hayworth, If This Was Happiness (1989.), autorice Barbare Leaming imat će pred sobom priču o Riti Hayworth, glamuroznoj holivudskoj zvijezdi i njenom napetom odnosu s muškarcima, prije svega s ocem, hladnim i proračunatim plesačem Eduardom Cansinom kojem je ona bila alat za ostvarenje vlastitih ambicija.
Margarita Carmen Cansino rođena je dakle u Brooklynu 17. listopada 1918.. Svijet ju je obožavao kao seks simbol Ritu Hayworth, zvijezdu filmova kao što su Samo anđeli imaju krila (1939), Nikad se nećeš obogatiti (1941), Nikad nisi bila ljepša (1942), Dama iz Šangaja (1947), Pal Joey (1957) ili Odvojeni stolovi (1958). Iako nije bila prva filmska “femme fatale”, Hayworth je ulogom Gilde (1946) usidrila portret jedne od najsekispilnijih i najfatalnijih žena dotadašnje kinematografije. Imidž koji mnoge žene silno žele u svojim osvajanjima muškaraca i svijeta ostvariti – imidž žena koja ostavlja bez daha samim ulaskom u prostoriju, prisutnošću i pokretima koji metaforički ubijaju svaku prosječnost. Čak i oni koji nisu gledali film Gilda, vjerojatno poznaju plesno-vokalni nastup Put The Blame On Mame.
Bila je i ostala neponovljiva filmska zvijezda
Tijekom vremena, za nebrojene Amerikance te za filmske obožavatelje diljem svijeta, Rita Hayworth bila je i ostala neponovljiva filmska zvijezda iz klasičnog razdoblja Hollywooda 1940-ih i 50-ih koji se nikada više neće vratiti. Rita Hayworth u ulozi Gilde godinama nakon filma ostala je tako neponovljivo uprizorenje fatalne žene. Vjerovali ili ne, prva atomska bomba koju je u drugoj polovici četrdesetih godina 20. stoljeća, prva testirana atomska bomba u Americi nazvana Gilda, po Hayworthičinu liku. Ne znam je li mi ta informacija bizarna ili ne, ali nitko ne može poreći da je nevjerojatna.
Naši vanjski opisi razlikuju se od onih unutarnjih. Sudeći prema knjizi Barbere Leaming, život Rite Hayworth imao je dva lica: ono fatalno i seksipilno za javnost i publiku i ono drugo – nemoćno, pasivno i usamljeno, te ovisno o destruktivnim odnosima s muškarcima.
Iako ovdje nema mjesta za neke detaljne rasprave o uzročno-posljedičnim obrascima na kojima se gradi život, u njezinom se slučaju (barem prema biografiji) ključna uloga pripisuje odnosu s ocem. Otac je prvi u njoj prepoznao objekt i oružje kojim može ostvariti svoje ambicije. Tako je Hayworth u ranoj mladosti zajedno s njim počela nastupati, cilj je bio vratiti popularnost njegovog projekta The Dancing Cansinos. ”Nakon što bi Eduardo popio i prokockao njihovu zaradu, poslao bi je da ulovi ribu za večeru. Ako bi se vratila praznih ruku, on bi ju kažnjavao šakama – pažljivo pazeći da ne ostavi nikakve tragove koji bi bili vidljivi publici.“ Kasnije je jednom od muževa rekla da ju je otac i seksualno zlostavljao, napisala je Leaming u biografiji.
View this post on Instagram
Cijeli njen život bio je bol
Druga narativna nit o životu Rite Hayworth iz biografije, suštinski je isprepletena s odnosom s ocem, prati njezinu filmsku karijeru te niz neuspješnih odnosa s muškarcima koji su redom zrcalili destruktivna poništavanja njezinih osjećaja. Biografija prikazuje njezin život kao splet sjaja i tame, konstrukcije i destrukcije koje je Rita stvarala pod utjecajem destruktivnih, egocentričnih i autoritarnih muškaraca. Ono što joj se dogodilo kao djetetu Margariti, ostavilo je trajan ožiljak na Ritu. Hayworth nije mogla pobjeći od svoje prošlosti ili problema, iako je pobjegla u identitet blještave vještine. “Vidite što je bila”, rekao je drugi suprug Orson Welles Barbari Leaming za potrebe biografije. “Cijeli njen život bio je bol.”
U pozadini svjetla reflektora, njezin život je zapravo bio izuzetno težak. Otac i pet muževa naizmjenično su je zlostavljali, zanemarivali i iskorištavali. Javna glamurozna slika bila je jednodimenzionalna slika, u kojoj je Rita vjerojatno zapela, pokušavajući na taj način kompenzirati sramežljivu i pasivnu prirodu. Odražavala je ono što je publika i što su muškarci željeli – savršen izgled, seksipilnost i glamuroznost gubeći pritom vezu sa sobom. Rita Hayworth je svojim muškarcima bila projekt, predmet za pokazivanje, objekt kontrole, prezentacije i zarade, neki su ju i voljeli na svoj način. Udavala se pet puta; borila se s alkoholizmom. Posljednjih godina života patila je od bolesti koja joj je dijagnosticirana (i dobila ime) tek nekoliko godina prije nego što je umrla: Alzheimerova bolest.
View this post on Instagram
Nije jednostavno razumjeti tko je ona stvarno bila
Do danas su ispričane brojne romantične, ali i destruktivne priče, no nije jednostavno razumjeti tko je ona stvarno bila. Mene je njezina priča privukla iz perspektive objektivizacije žene i lika žene na sceni. U takvim je pričama uglavnom spoj blještavog prikazivanja i tuge u dubini intime, ples savršene persone i potisnute sjenke koja se potom u njezinom životu prikazivala kroz likove muškaraca koji su uništavali i poništavali ljubav koju je tražila.
“Muškarci se zaljubljuju u ‘Gildu’, ali se bude sa mnom,” rekla je jedom Hayworth o dualnosti njezina lika. U pozadini žene koju je publika obožavala bile su trauma, nemoć i destrukcija kao trajne pratilje na intimnom putu. Prikaz dualnosti kroz životnu priču je velika priča o tome kako se stvara javni imidž, kako se potiskuju stvarni dijelovi identiteta, sve ne bi li se svidjeli publici koju želimo očarati. Tko god ta publika bila – moćan muškarac kojeg žena mora/želi zavesti ne bi li dobila neku vrijednost u ovom svijetu, ili slučajna publika.
View this post on Instagram
Rita nije samo upisala novo značenje fatalne žene u svom dobu. Danas, kad živimo u narcisoidnom dobu u kojem se nameću portreti s filterima savršenih prikaza života i moći, njezina priča možda nekome može pokazati koliko su unutarnji identiteti zapravo udaljeni o blještave vanjštine i dominacije. Inzistiranje na savršenom prikazu lika i djela možda tako skriva tugu, nemoć i zanemarenu bol u nutrini. Možda. U svakom slučaju, priča o ženi koja je uistinu ostavila trag u vremenu svakog podučava onome s čime se je spreman suočiti.
Naslovna fotografija: YouTube screenshot