Utorak, 23 srpnja, 2024

Dolce vita: Boškinac – oaza udobnosti i gostoljubivosti proslavila 20. rođendan!

Premda je otok Pag svojevrsna 'Mjesečeva površina', na kojoj vladaju sunce, kamen, sol, ima tamo i oaza punih zelenila, mirisa, okusa, udobnosti, gostoljubivosti, a to je upravo - Boškinac...

Ovih dana poznata paška vinarija i hotel Boškinac proslavili su 20 godina od sadnje vinograda i početka gradnje boutique hotela koji je otvoren 2003. godine, a 2019. je iz temelja preuređen i renoviran.



Premda je otok Pag svojevrsna “Mjesečeva površina”, na kojoj vladaju sunce, kamen, sol, ima tamo i oaza punih zelenila, mirisa, okusa, udobnosti, gostoljubivosti, a to je upravo – Boškinac…

‘Ako još niste bili u Hrvatskoj, vi ste idioti’

Ako nekim ludim čudom do sada još niste čuli za njega, vrlo vjerojatno  će vam „zazvoniti“ prisjećanje na već legendarni posjet čuvenog, a danas nažalost pokojnog, gastro putopisca Anthonyja Bourdaina, koji se oduševio upravo ovim predivnim mjestom. Bilo je to jednog toplog jesenskog dana davne 2011. godine kad se u društvu vlasnika Borisa Šuljića i kuhara Mate Jankovića, Bourdain tamo sjajno proveo i nakon uživanja u janjećem gulašu s domaćim makarunima, paškom siru, ali i vinu irakijama iz Šuljićevog podruma, cijelom svijetu poručio: “Ako još niste bili u Hrvatskoj, vi ste idioti!”

Hotel i vinarija Boškinac smješteni su podno borove šume, pokraj vinograda i maslinika, 700 metara od mora te dva kilometra od Novalje, a Boris Šuljić je već godinama znan ne samo kao izvrstan vinar, nego i iznimno ambiciozan hotelijer posvećen i finom kuhanju. Korijeni obiteljske loze Šuljić stoljećima su ukopani u surovi paški kamenjar, a Boškinac je obiteljski nadimak koji Boris njeguje, slavi i pomno čuva te su po njemu ime dobili i hotel i restoran i vinarija. Ugostiteljstvo mu je prema vlastitom priznanju u krvi, a otok sira i soli Pag teče njegovim venama.

Roditelji su mu imali pansion u kojem su prve turiste ugostili još davne 1958. godine pa je Boris još kao dječak pomagao majci namještati krevete i obavljao sitne poslove oko pansiona. Godine 1987. na Zrću je otvorio svoj bar Kalypso pa se doista može reći da je neraskidivno vezan i povezan s terroirom s kojeg dolazi.

Hotel ima osam soba i tri apartmana, a zadovoljni Šuljić kaže: “Zanimljivo je da u Boškincu posljednje dvije pandemijske godine nisu bile loše, nego upravo suprotno: u obje smo godine rasli s poslom i s prihodima. Dijelom je to bila zasluga potpuno preuređenog hotela, dijelom dobivanja naše prve Michelinove zvjezdice, a dijelom i zahvaljujući dobroj komunikaciji prema domaćem tržištu, koje je bilo dominantno, na čemu smo znimno zahvalni domaćoj publici.”

Vlasnikova velikodušnost i gastronomska profinjenost                               

Da je ovdje izvrsnost must u svakom smislu, vidljivo je već na samom ulazu, baš kao i na samom početku dana, jer sve počinje inovativnim i obilnim doručkom koji nadilazi sva, pa i najveća očekivanja. Mnogi bi se složili da se upravo po doručku prepoznaje odnos hotela prema gostu i ambicije vlasnika, a ovdje je doručak kako se to glazbenim rješnikom kaže “rapsodija” i “simfonija” okusa i mirisa Paga, ali i odraz vlasnikove velikodušnosti i gastronomske profinjenosti.

Netko je jednom napisao da je Boškinac više od hotela, više od restoran i više od vinarije. U cijelosti je izgrađen od prirodnih materijala i suptilno uređen u sredozemnom stilu. Ovdje možete uživati na natkritoj terasi pokraj bazena ili na kaskadnim terasama koje nude čudesan pogled na Novaljsko polje, pa ne začuđuje da je još 2006. osvojio nagradu Adrian za najbolji mali hotel u zemlji.

Obnova hotela je trajala dvije godine i pravo je  ogledalo “understatementa“; posve je sličan jednako nenametljivim, a ipak vrlo karakternim vlasnicima, Borisu i Mireli, koji iz svoje međusobne ljubavi i snage obitelji izvlače glavnu naknadu za uspjehe. Ovdje nema ni traga razmetljivosti, sve je podređeno okolišu, udobnosti, tradiciji, hrani, vinu.

U dojmu se prepoznaje fini ženski potpis, tj. arhitektonski i dizajnerski potezi Ane Penavić i Lane Cavar, kao i ženski umjetnički “flair“. Šuljić i priznaje da naprosto obožava raditi sa ženama, pa su ovdje različitim radovima žene sjajno zastupljene. Da i one vole raditi s njim dokazuje i posveta, tj. pjesma koju je, kao posvetu Boškincu napisala arhitektica Ana Penavić.

kada me potražiš 
na brdu ćeš me naći
po mirisu mog vina
prepoznat ćeš put

kada mi dođeš
bit ćemo zajedno
tvoje uživanje, moje ja
moje uživanje, tvoje ja

kada budeš ovdje
između neba i zemlje,
kamena i mora
znat ćeš da postojiš

i kada odeš
dio tebe će ostati zauvijek
jer ovdje vrijeme ne postoji
samo da: sebi, užitku,
jednostavnoj ljepoti življenja  

A kad govore o arhitekturi i dizajnu hotela, Ana Penavić i dizajnerica Lana Cavar citiraju Coco Chanel koja je jednom rekla kako je interijer preslika duše: “Duša ovog hotela je spoj predivne lokacije koja poziva na gotovo zaboravljeno umijeće dokolice te osobnosti njegovih vlasnika koji su nas osvojili. To nam je bila glavna inspiracija pri stvaranju novog interijera, a dizajn je postao medijator te autentičnosti. Jednostavnost, unikatnost i vanvremenska elegancija, lišena trenda – otpočetka su bili postavljeni kao osnovni kriteriji oblikovanja. Prirodni materijali su bili logičan odabir, kao i osmišljavanje serije namještaja za opremanje soba. Duh Boškinca istovremeno je suvremen i klasičan; elegantan a ugodan. Atmosfera opuštenosti i prirodnosti spojena s autentičnošću podneblja i vlasnika postala je nenametljiva scenografija za uživanje što smatramo vrhunskim luksuzom Boškinca. Suradnja s umjetnicama  dodatno je upotpunila interijer radovima izrađenim specijalno za Boškinac i inspiriranih Pagom.”

Lidija Boševski, koja se bavi slikarstvomgrafikomdizajnom i keramikom, za Boškinac je radila glinene posude i dekorativnu keramiku koja je na zidu restorana a inspiracija su joj bili paški kamen, zemlja, sol i masline. Sanja Šebalj se bavi tkanjem na starom tkalačkom stroju pa je za hotel radila tapiserije od konopca, lana, svila i ovčje vune, a akademska slikarica Koraljka Kovač autorica je svih slika u hotelu. Restoran se ponosi i članstvom u JRE-U (Jeunes Restaurateurs Europe), a u skladu sa Šuljićevom vizijom njegova predivno dizajnirana jela izgledom ipak nikad ne zasjene okuse koji su uvijek u prvom planu.

Vinski podrum – okosnica obiteljskog načina života

Baš kao što ni boca ne smije odvući pažnju sa sadržaja – vina. Ipak, bocu koja svakim otvaranjem osvaja nove sljedbenike prepoznat ćete po narančastoj etiketi. Nastala je kao posveta ocu Josipu Šuljiću Boškincu, ali i svim očevima koji na otocima proizvode sjajna vina. To organsko vino proizvedeno bez sumpora nastaje od autohtone sorte gegić, onda kad to ćudljiva sorta dopusti. Odležava godinu dana na plemenitim kvascima u drvenim bačvama od 550 litara. Prekrasno izbalansiran i mineralan, dugo ostaje u ustima, a u mislima oživljava voće i mediteranske začine.

Godine 2000. sam počeo s vinogradom, što se nastavilo 2001. podrumom. Vinarija je nastala logičnim slijedom stare obiteljske tradicije u proizvodnji vina. Moji su preci Šuljić-Boškinac brižljivo podizali vinograde i njegovali proizvodnju vina stoljećima, a vinski podrum je bio okosnica obiteljskog načina života”, kaže Boris.

Od svježih vina, ali i onih koja će podnijeti koju godinu odležavanja u boci, ističe se Boškinac bijeli cuvee: kupaža gegića, chardonnaya i sauvignona. Divan mu je i Viaz pjenušac rađen klasičnom metodom, a najpoznatije Šuljićevo vino ipak je gust i slastan Boškinac crni cuvee, perjanica vinarije.

Kod nekih vina konzervativniji smo jer ne želimo mijenjati ono što je tržište potvrdilo i što je prepoznatljiv stil Boškinca,  a ovdje ponajprije mislim upravo na naš crni Boškinac koji već  više od 15 berbi na tržište izlazi iste stilistike i nepromijenjene vinifikacije. Naravno, godišta se razlikuju jer vrijeme nije uvijek isto, ali to je dio na koji ne utječemo. Naši su vinogradi uvijek na suhom uzgoju i nikad ne koristimo umjetna gnojiva niti  u zaštiti vinograda išta drugo osim bakra i sumpora. Prije dvije godine smo izašli sa dvije nove etikete Reful 2019 i Calma 2021 a prošle smo godine na tržište pustili i Lasinu 2020  kao i Luzar2020 mirišljavi roséod merlota. Ove  godine radimo neke probe s debitom, a vratili smo i naš Grande Cuvee, bijelu kupažu pet sorata: gegić, debit, pošip, chardonnay i sauvignon.

Boris je i član relativno nedavno oformljene udruge Kvarner Wines o čemu kaže: “Članstvo u udrugama koje mogu pomoći kod bolje komunikacije prema kupcima i tržištu uvijek je značajno. Zajedničkim snagama uvijek je lakše i doći u bolju tržišnu poziciju a tu su i drugi benefiti koje članstvo u Kvarner Wines udruzi donosi, kao što je razmjena iskustva, bolja informiranost o aktualnim natječajima, objedinjeni nastupi prema nekim dobavljačima itd…

U podrumu se ističe i rakija, Grappa Reserva, koja je osam godina odležavala u drvenim bačvama od crnog Boškinca, a može stajati uz bok finim konjacima ili dugo odležanim rumovima. Baš kao hotel, vlasnik i supruga Mirela, baš kao burom osušeni otok Pag koji ipak – kad nudi – nudi ono najbolje. A to su svakako janjetina, masline, sir. U kuhinji restorana Boškinac, nakon niza izvrsnih kuhara koje je odgojio, danas je sam Boris chef patron, što je zapravo i bio svih ovih godina, jer kuhanje i upravljanje restoranom smatra odgovornošću koju nikada ne treba ispustiti iz ruku.

Poštujemo savršenost namirnice

Njegujemo jednostavnost koja poštuje savršenost namirnice i reinterpretaciju tradicije koja se zna kontrolirati u svojoj kreativnosti i zaigranosti . U ovom trenutku kuhinja Boškinac puna je mladih kuhara, talentiranih cura i momaka, koji zrače silnim entuzijazmom i strašću za ovaj posao. Siguran sam da će netko iz ove mlade ekipe uskoro svojim radom zaslužiti i odgovornost glavnog chefa kuhinje. To nije nešto što se dodjeljuje dekretom ili s funkcijom, nego se pozicija stječe višegodišnjim radom, talentom, odgovornošću i pristojnošću”, kaže Boris Šuljić.

Zajedno s ekipom iz kuhinje kreirao je sjajan ovogodišnji meni koji je, kako je to kod njih uvijek, čvrsto vezan uz Pag, održiv je i jasno određen prema odgovornom kuhanju i iskorištavanju namirnica i svega što sami u svojoj zoni mogu ubrati ili nabaviti. Iz novog, nedavno predstavljenog  sezonskog jelovnika – teško je izdvojiti master jelo ili zvijezdu, jer sva su apsolutno senzacionalna.

Tako ove godine na tri jelovnika, od čega je jedan od osam, jedan  od pet sljedova i  jedan vegetarijanski od pet sljedova, nalazimo razno bilje sabrano uz more, po polju i potocima ispod hotela, podvelebitske škampe, kovsicu, tj. sušenu ovčetinu, skutu, kunjilu, t. divljeg kunića, veliku i masnu zimsku lignju, sušenu palamidu, uz – naravno –  nezaobilaznu janjetinu i još mnogo toga, a sve uz snažnu posvećenost lokalnom, sezonskom i odgovornom kuhanju.

Uostalom, najbolje je ovo doživjeti osobno, jer okuse je nemoguće riječima prenijeti. Boškinac, sretna ti godišnjica! Dolce vita!

Fotografije Fabio Šimičev, Maja Pečanić, Dario Pichler

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime