Srijeda, 25 siječnja, 2023

Dolce vita: Nima Splita do Splita

Zagreb je metropola pa je stoga zagrebački WOW stoga najčešće eksponiran kao središnjica i mjesto gdje sam prije skoro 11 godina osnovala ovu specifičnu udrugu koja je svih ovih godina marljivo radila, postala poznata i proširila se prvo na Split, a onda i Rijeku

Da se u Splitu dobro jede, da je tamo “fina spiza”, a dalmatinska vina rasna i slasna, svi već vjerojatno znamo. Ali da su tamo članice ženske vinske udruge “WOW/Žene i vino” toliko aktivne i tako brojne te iznadprosječno vesele, entuzijastične, duhovite i zainteresirane za eno-gastronomiju, to vjerojatno niste znali. Zagreb je metropola pa je stoga zagrebački WOW stoga najčešće eksponiran kao središnjica i mjesto gdje sam prije skoro 11 godina osnovala ovu specifičnu udrugu koja je svih ovih godina marljivo radila, postala poznata i proširila se prvo na Split, a onda i Rijeku.



Cilj nije bio stvarati elitističku ili elitnu grupu nego upravo suprotno, na umu mi je bila demokratizacija vina, učenje o njemu, pomoć ženama i međusobno umrežavanje, ali je privilegirani status članica ipak neosporan. Kroz godine i brendiranje udruge, kao i zato što voditeljice ogranaka poznaju scenu, svakako je točno da članstvo u ovoj udruzi nije isto što i članstvo u bilo kojem klubu, nego osigurava svojevrstan VIP status, ponajprije među vinarima i restoraterima.

Snažne žene u “muškom” svijetu

Splitski ogranak osnovan je krajem 2014. i na čelu mu je bila Dankinja peljeških korijena Mila Hvilshoj, no već iduće, 2015. godine dirigentsku palicu je preuzela agilna Adela Visković, pod čijim vodstvom WOW u Splitu fantastično funkcionira, a u posljednje vrijeme baš – cvate. Adela je po struci diplomirana inženjerka građevinarstva, sudska vještakinja, dugogodišnja predsjednica/dopredsjednica Udruženja građevinskih inženjera Splita…itd. Žena u posve muškom svijetu, reklo bi se. A i WOW-ice su u vrijeme nastanka također “uletjele” u dotada “tipično muški” svijet vina, vinarstva i vinogradarstva; među sommeliere i vinotekare… Instantno su prodrmale a onda malo, pomalo i nježno – mijenjale taj svijet.

Samo u Splitu, WOW ima oko pedeset članica. Redom su to ugledne, poslovno i privatno ostvarene žene s karijerama i mnogobrojnim poslovnim uspjesima, ali ima i mladih, ali zbog toga nimalo manje uspješnih djevojaka i žena”, kaže Adela Visković. Vikend prije Svih svetih u Splitu slobodno bi se mogao proglasiti spektakularnim, jer je objedinio vrhunske segmente svega onoga po čemu je WOW poznat.

Edukacija i uživanje u jednom

Dakle, bio je tu prisutan edukativni aspekt (o vinu), kulturni (jer riječ je o ženama koje putuju i zanima ih povijest, kultura, arhitektura), vrhunski gastronomski dio, ali i zabava, a sve uz networking, umrežavanje, upoznavanje, smijeh i – prijateljstvo. Svakako: ženska međusobna podrška. Mislite da to ne postoji? Istina, nije često, ali u WOW-u ima iskrenog ženskog prijateljstva i pomaganja.

Splitska parada je započela večerom u café restoranu Dvor na splitskim Firulama, gdje je domaćin sada već doista svjetski proslavljeni, a uvijek skromni masterchef masterchefova, Hrvoje Zirojević. Njegova fenomenalno zamišljena i realizirana jela donijela su mu poklonike i obožavatelje u rangu Bona Voxa još dok je kuhao na Palmižani, a Dvoru Michelinove preporuke.

Šarmantni plavooki gastro-maestro, koji je 2019. bio chef godine prema izboru Gault&Millau Hrvatska, na opću žalost žena nije mogao biti prisutan jer je imao snimanje na drugom kraju Hrvatske, ali je WOW-ice dočekao vrhunski tretman i hrana koju je na prvu teško zamisliti, a poslije se pitate kako sam do sada živjela bez nje. Nije bilo tzv. “glavnog jela” jer sve je bilo i glavno i – divno.

Da je riječ o nekom drugom restoranu, a ne o ovom gastronomskom hram, ne bih pojedinačno nabrajala jela, ali ovdje hoću. Hladna predjela bila su: canol od tune punjen guščjom jetrom (višnja punjena guščjom jetrom, odležana u višnjevači), tatarski od tune, peruanski klasik Chevice ovdje s čajem od kamenice i gina, salata od hobotnice, uz tradicionalnu dobrodošlicu – pršut i selekciju sireva.

Slijedila su topla predjela, tj. jela: dimljeni rižoto s karameliziranim sladoledom od sira, njoki punjeni škampima i pršutom, lingvine s lignjama (ribana kamenica) i bakalar bianco. Bajkovite deserte, bourbon i karamel tortu, Cheesecake i tiramisu – potpisala je mlada slastičarka Dvora, Ivana Bralić.

Koja su se vina pila u Dvoru?

Za vinski dio ovog puta su bili zaduženi veliki prijatelji splitskih WOW-ica Alen Gulan i Siniša Koceić, vlasnici legendarnog Wine Boxa – u kojem promoviraju vino, prodaju ga, distribuiraju, šire svoju filozofiju malih i manje poznatih vinarija, a odnedavno nude i vlastite vinske selekcije. Vino dobrodošlice bio je njihov novi favorit, pjenušac “13”, brut, garažne vinarije Eno mosaic, koji je kao zajednički uradak, ime dobio prema broju njihove splitske adrese (Papandopulova 13), zatim se pio rosé kuće Perak, čija je vlasnica također članica WOW-a; nastavilo se sivim pinotom Suza Baranje Personal Collection Sibile Kolar (također WOW-ica), poluslatkim pošipom kuće Deaks Komarne, a završilo kaštelanskim crljenkom vinarije Krolo čija je Fani Tomaš bila prisutna na večeri, kao i, niste ni sumnjali, članica udruge WOW.

Kad ne bih bila tautologična – rekla bih da je sve bilo baš i zapravo tako: WOW! Idućeg dana, gošće iz Rijeke, dopredsjednica udruge dr. Margita Belušić i voditeljica udruge Sara Prostran te iz Zagreba, glavna tajnica Meri Cipranić i moja malenkost, uz veliki broj splitskih članica, odlučile su upoznati Kaštela, kao Splitu najbližu vinsku destinaciju. Vjerojatno znate da ih je ukupno sedam, pa bi obilazak svih u jednom danu bio nemoguć. No, uz pomoć Turističke zajednice Kaštela, uspjele su posjetiti i detaljno obići Muzej grada Kaštela u Kaštel Lukšiću, palaču, tj. dvorac ili utvrdu Vitturi, raskošnu renesansnu građevinu čija je gradnja završila u 16.stoljeću.

Priča o tragičnoj ljubavi

Uz stručno vodstvo simpatične Sandre, za tu priliku prigodno kostimirane, doznalo se mnogo zanimljivih detalja iz povijesti kao i priču o romantičnoj tragičnoj ljubavi Dobrile i Miljenka, svojevrsnih kaštelanskih Julije i Romea. Nakon ekstenzivne i dobrodošle šetnje uz more slijedio je rustikalni dio ovog vinskog festivala i slavlja, posjet trojici vrlo posebnih i vrlo vjerojatno ponajboljih kaštelanskih vinara, trojcu koji epitomizira kaštelanski duh, a njeguje crljenke i ostale autohtone vinske sorte. Posjet konobi vinara Ivana Kovača Matele – mogao bi se nazvati “čudo u Kaštelima” jer ono što se “kuha” u vinskim epruvetama, tj. bačvama ovog vinara i njegovih kolega Perišina i Bedalova, ravno je čudu.

Premda su isprva pomalo nevoljko pristali na invaziju “žena” u svoj zabran, autentičnu dalmatinsku konobu – u kojoj nikad nije hladno, nikad nije vruće, raspoloženje je uvijek na visini, ali su ipak popustili jer su, kao svi pravi vinari, dobre duše i otvorenog srca, što se osjetilo u svakoj minuti boravka kod njih. Uz Matelu, bili su ti i Jakša Bedalov i Vlado Perišin, a vina su se samo redala. Pršut i sir, marinirane srdelice, divna panceta, a onda i crni orzoto (rižoto od ječma sa sipom) i na kraju kaštelanski kolač na koji se mora nakapati prošek, bili su podloga za sva divna vina ovoga trojca.

Osim crljenka kaštelanskog, (poznatog i pod imenima: tribidrag, pribigrad, zinfandel, talijanski primitivo, a crnogorski i makedonski – kratošija) kušala se autohtona sorta kuč, zatim svima zanimljiva vlaška, razne kupaže crljenka s njemu srodnim sortama, plavac mali i – naravno – monosortni crljenak kaštelanski, a ispričali su i kako njeguju sorte kao što su vela i mala babica, glavinuša, ninčuša, mladenka, pagadebit, ljutun, rogoznička, runjavac…

Ljubav prema vinu i tradiciji

Pričalo se i kušalo i maraštinu/rukatac – koji je iako talijanska sorta, na ovim prostorima prisutan već dvjesto godina. Ovdje se, kod Matele kojeg smo od milja nazvali vinskim dr. Baltazarom, uspješno spaja stoljetna tradicija, nove tehnologije i znanja. Vina su odreda iskrena, s jakim alkoholima – pa je čak i pjenušac od crljenka kaštelanskog snažnih 13,5 % alkohola, premda je bilo i elegantnijih voćnih i lepršavih. Kojih? Morat ćete sami kušati!

A ako netko do sada nije znao, sada je saznao ili utvrdio gradivo: crljenak i dobričić majka su i otac (ne zna se točno tko je koji roditelj, ali tako je to u vinskom svijetu) plavca malog, naše možda najslavnije sorte. U tom je smislu zanimljivo vino vinarije Bedalov – kupaža Tribus koji je sastavljen od po 33% dobričića, plavca malog i – crljenka kaštelanskog.

Druženje s trojicom vinara od kojih je svaki osvojio po 33% srca i nepca gošći, bilo je začinjeno ljubavlju prema vinu i tradiciji, čistim okusima, dobrom pjesmom (bilo je i toga, jer konoba nije konoba ako nema pjesme), nažalost je moralo je završiti prije nego što smo htjele. Premda je trajalo dugo, moglo je još. I još. Ali, WOW-ice su morale dalje. Prvo natrag u Split, da se osvježe i presvuku, pa u ekspresni obilazak splitskih veduta – i – na ranovečernji sastanak uprave koja odlučuje o novim planovima udruge. I, šećer, kako to već uvijek biva, ili cukar, da bi sve bilo po splitsku, došao je, zanimljivo – u restoranu Zrno Soli.

Zrno Soli je priredio predivnu večeru

Fantastični domaćin Ivo Vrdoljak, srce i duša ovog elegantnog restorana koji je već pet godina uvršten u Michelinov vodič uz preporuku, a iz kojeg puca nezaboravan pogled na ACI Marinu i Split, jedrilice i more – pripremio je za žene “večericu” od deset slijedova. Zrno Soli je vršnjak WOW-a, također otvoren 2011., a otada do danas ovdje su se častili danska kraljica, dečki iz Guns’N’Roses, tajlandska princeza, premijeri, predsjednici, uprava FC Barcelone – a sada, evo, i – WOW-ice.

Pozdrav iz kuhinje bio je krumpir punjen domaćim sirom i tartufima i prahom od poriluka, a početak za ovom bogatom trpezom označio je tartar od kozica sa želeom od poma (čitaj: rajčice). Nakon toga je stigao carpaccio divljeg jadranskog brancina mariniran u šipku sa Šolte i mariniranim cherry rajčicama. Škamp u crnoj tempuri s majonezom od wasabija i s emulzijom limuna moj je favorit.

Ukusni deserti i fina vina

Nakon toga buzaria od dimljenih dagnji i trofie od jadranskih liganja, pa file bijele ribe s kremom od cvjetače i imotskim keljom s ličkim krumpirom. A onda su ljubiteljice slatkog došle na svoje jer su slijedila čak tri deserta, točnije: pred desert – sladoled od buče, zatim desert – krema od pistacija i mlijeka, pasta od pistacija s cvijetom soli i krekerom od pistacija te after-desert – mini ZS tart tiramisu. Osim Vrdoljaka, za ovu su simfonijsku večeru svakako bili važni šef sale Ante (hvala mu!) i – ponajprije – mladi i nadareni chef Branimir Prnjak koji je dostojno naslijedio Stjepana Vukadina, poznatog mentora iz Masterchefa.

Pila su se dva vina – bijelo je bio izvrsni svježi pošip mladog korčulanskog vinara Jakše Krajančića, vinarije Nerica, a crno je bila Bura Galerija, 2020, kupaža plavca malog, marselana i cabernet sauvignona, veterana Nikole Bure iz Potomja na Pelješcu. Wowice su iz Splita otišle nešto teže, ali ipak radosne i svježe. Valja se vratiti, bio je opći zaključak. Probale su najbolje od najboljeg što nudi Split, ali i obližnje vinogorje, a kad je nešto tako dobro, valja to još (barem) jednom provjeriti. Ma, nima Splita do Splita.

Dolce vita.

Pročitajte još...

Dolce vita: Ana i Katarina Peršurić – sestre koje mijenjaju vinski svijet Istre

'Majka Indija, majka Istra', sve velike žene koje su obilježile Indiju i sve male istarske žene koje je i danas obilježavaju…Ta mi se paralela učinila baš zgodnom, a bez obzira koliko istine bilo u njoj, čini se da je sestre Ana i Katarina Peršurić potvrđuju

Dolce vita: Boškinac – oaza udobnosti i gostoljubivosti proslavila 20. rođendan!

Premda je otok Pag svojevrsna 'Mjesečeva površina', na kojoj vladaju sunce, kamen, sol, ima tamo i oaza punih zelenila, mirisa, okusa, udobnosti, gostoljubivosti, a to je upravo - Boškinac...

Dolce vita: Domaći mjehurići (ili što je to u ljudskom biću što ga vuče ka mjehuriću)

Da je pjenušac jedino piće nakon kojeg žena izgleda ljepše nego prije nego što ga je popila, tvrdila je njegova velika obožavateljica Madame De Pompadour. Priča se da se u raskalašenim zabavama pjenušac pio iz ženskih cipelica, a nema proslave, pa ni ove koja nam uskoro dolazi, novogodišnje, bez mjehurića u čaši

Dolce vita: I Kvarner ima konja za utrku kad je riječ o autohtonim sortama vina!

Vina Kvarnera sve su bolja i zanimljivija, ali - iako se o kvarnerskim autohtonim sortama sve više zna - one ipak još nisu dostigle svoj puni marketinški i prepoznatljivi potencijal...

Povezano

Dolce vita: Jure Andrijašević i Tomislav Tuđen znaju recept za autentična i jedinstvena iskustva

Na radionicama Croatia by the Glass naučit ćete nešto o vinskom bon-tonu te kulturi stola, sljubljivanju vina s hranom, da biste znalački upijali arome i okuse hrane i pića, a istovremeno uživali u pogledu na veličanstvenu prirodu i kultivirane krajolike

Dolce vita: Ivica Krizmanić Max: Za hotel Esplanade živim 24 sata dnevno

Ivica Max Krizmanić ove godine obilježava okruglih 30 godina rada u hotelu Esplanade i točno 10 godina na poziciji generalnog direktora, što ga čini jednim od najdugovječnijih direktora Esplanade

Dolce vita: Kad se ženske ruke slože

Spriječena da prisustvuje svečanostima hrane u Splitu, 20. listopada je u Zagreb stigla slavna Kolumbijka, Leonor Espinosa, najbolja chefica svijeta za 2022. godinu po izboru World's Best, s kojom je doputovala njena kći i suradnica Laura Hernandez Espinosa, sommelierka i suvlasnica njihovog restorana Leo u Bogoti, uvrštenog među 50 najboljih u svijetu

Dolce vita: Tko je ušao u uži krug za glavnu WOW nagradu?

Konačne pobjednike ovoga izbora, u svakoj kategoriji i ukupnog pobjednika, WOW će proglasiti krajem godine na proslavi svog već 11.WOW rođendana, a oni do tada ostaju tajni, baš kao i vinska destinacija na koju će WOW ovoga puta povesti pobjednika

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime