Prvo što ćete primijetiti kad uđete u unutarnji prostor čuvene “Rivice” u Njivicama na otoku Krku, impresivan je wine vault u staklu – koji sadrži, svima na uvid, mnogobrojne bisere iz vlasnikovog bogatog podruma i vinoteke. A tu su, na zidovima također vrlo upečatljive mnogobrojne nagrade, zahvalnice, plakete, diplome, priznanja i povelje – koje su za ovaj restoran, svoj rad i znanje osvajali i dobivali od dalekih 1980-ih sve do danas – Ivan stariji djed današnjeg vlasnika, Ivan mlađi, tata – i Dražen Lesica, kao svjedočanstvo da generacijama maestralno vode ovaj lokal.
Povijest duga gotovo 90 godina
No, povijest “Rivice” je mnogo starija. Nije još, ali za dvije godine navršit će točno 90 godina, dakle samo 10 manje od stoljeća. Respektabilan je to staž jednog ugostiteljskog objekta koji od tada, kad ga je 1934. otvorila Mare Lesica, prabaka Dražena Lesice, sve do danas, radi neprekidno i uvijek, odlično. Nona Mare je tada odlučila da u Njivicama, malom ribarskom selu otvori pansion i pokuša ugostiti elitne goste s područja negdanje “k.u.k.” (kaiserlich und königlich – Austro – Ugarske monarhije).
U početku je to bio pansion “Privatne sobe”, a polako je kroz godine to postao legendarni restoran. Sina Ivana, Draženovog djeda, poduzetna je Mare, tada već udovica, poslala u Zagreb na stručno školovanje, s idejom da uz pansion od 8 soba, lokal bude i krčma, tj. “oštarija”. Za vrijeme rata, djed je svoje vještine brusio uz potporu riječke obitelji Kezele i radio u sljemenskom Tomislavovom Domu i slavnom Gradskom podrumu, da bi se nakon rata vratio u Njivice i to s velikim ambicijama.
Oženio se, i sa suprugom Maricom osnovao obitelj, a s majkom Marom nastavio posao. Kako se obitelj povećala, sobe su bile zauzete njenim članovima, pa se poslovni fokus sasvim prebacio na restoran, a okosnica i baza njegovog prosperiteta ostala je obitelj. Sin Ivan, Draženov otac, sa suprugom Verom, nastavio je obiteljsku tradiciju i čvrsto preuzeo kormilo u svoje ruke, nakon što je Ivan stariji otišao u mirovinu.
Zlatne godine za ugostiteljstvo otoka Krka i Kvarnera
“Nakon slabih ratnih godina, u šezdesetima je krenulo, ali su zlatne godine za ambiciozno ugostiteljstvo otoka Krka, ali i Kvarnera, zapravo bile sedamdesete i osamdesete godine prošlog stoljeća, kad je u Malinskoj bilo poznato “Ribarsko selo”, uz tada ekskluzivan hotelski kompleks Haludovo; zatim “Amfora” u Voloskom, koju je vodio otac Danijele Kramarić, Josip Tariba kao i “Bevanda” Branka Bevande… Bila je to pozitivna i motivirajuća konkurencija koja je pogodovala njegovanju izvrsnosti i kvalitete. Moj se tata uz podršku obitelji takmičio s njima, s najboljima, a i tata, Ivan mlađi i majka Vera, svoje su iskustvo stjecali i izvan otoka, u Zagrebu, Varaždinu i Salzburgu.
Stalnim uvođenjem novih znanja tehnologije i kvalitete usluge, restoran se popeo na sam vrh gastro ponude kraja, postao mjesto okupljanja gastronoma, sportaša, kulturnjaka, estrade, važnih ljudi iz politike. Tata se isticao i svojim društvenim radom i kao obrtnik obnašao više funkcija u obrtničkoj komori, turističkoj zajednici, lokalnoj upravi, pa tako postao i zastupnik u Hrvatskom Saboru, a sudjelovao je u izdanjima više stručnih knjiga kao što su “Jela otoka Krka” i pripremao više gastronomskih događaja u Bonu, Grazu, Stuttgartu, Ljubljani, Zagrebu, Osijeku, Veroni… Tako je “Rivica” ostavila traga i van naših Njivica – s nemalo ponosa priča Dražen Lesica, danas alfa i omega “Rivice”, čovjek kojem su hrana, vrhunska vina i ugostiteljstvo prava strast.
Dražen je 4. generacija obiteljskog posla
I meni je poslužio jelo posve odgovarajućeg imena, “Morske strasti”! Teško je povjerovati da je u jednom trenutku Dražen htio upisati tehničku školu, no ipak je popustio nagovoru oca i, nasreću se uključio u obiteljski biznis. “A mama je plakala kad sam u Krku upisao ugostiteljsku školu. Dobro je znala koliko je to težak i zahtjevan posao jer je ona bila ta koja je držala tri kuta ne samo u kući, nego i u restoranu, dok je tata bio “naprijed”, s gostima. I sestra Rozalija i ja smo “djeca restorana”, 4. generacija.
Osim u Krku, i mi smo se školovali i u Zagrebu, Austriji i Italiji i doista poprimili sve utjecaje “König und Kaiser” i venecijanske kuhinje gdje smo prošli praktičnu školu u high end restoranima. Ugostiteljstvo za mene nije zanimanje, to je poziv i životni put. Meni je naprosto “ušlo u krv“”i zarada mi je oduvijek tek na trećem mjestu. Na prvom je strast, a onda onaj osjećaj zadovoljstva i sreće kad si vođa tima koji elegantno klizi u svom poslu a sve se u restoranu odvije besprijekorno: od namirnice preko kuhinje do posluživanja”, kaže Lesica.
I dalje se poslužuju jela po recepturi none Mare
Doista se može reći da njeguje visoke ugostiteljske standarde u pripremi i posluživanju hrane, a istovremeno uspijeva zadržati izvornost namirnice te njihovu sezonalnost. Također se ne libi u današnjoj “Rivici” poslužiti tanjur po recepturi svoje none Mare. A hrana se ovdje pomno sljubljuje s precizno biranim vinima. Hrana je ovdje, kako kaže, u novijem i modernijem kontekstu, ali s “vazda prisutnim Bodulijom”, što je naziv otoka Krka u čakavskom narječju, i Kvarnerom, a s jednim okom na Učki, koja također utječe na njihov stil kuhanja. Naravno, i dalje je to u kuhinji Mediteran, prvenstveno Krk i Kvarner, u “k.u.k.“ ozračju s nazanakama venecijanske kuhinje.
Na sjenovitoj terasi s pogledom na lučicu i danas se nepogrešivo osjeća duh none Mare, a gosti su domaći, Slovenci, Austrijanci, Nijemci, Talijani, Česi, Slovaci…Mnogi, ako ne i većina su “ponavljači”, tj. vjerni gosti. Devedesetih godina Dražen se ozbiljnije počeo zanimati za vina. “Vjerujem da sam želio biti “kao tata” – s gostima, posluživati, savjetovati o hrani i vinu…a za to sam se morao educirati.
Želio sam saznati koje vino paše uz koje jelo. Na jelo smo mogli utjecati u kuhinji, ali na vino ne – no, ono uvijek može “popraviti” ili “pokvariti” hranu i doživljaj. Samo dobar spoj hrane i vina može rezultirati ozbiljnom gastronomijom. U to su vrijeme Nino Dusper, Josip Tariba, Ivan Sokolić, Dubravka Premužić, Franjo Francem i neki drugi – osnivali Hrvatski sommelierski klub… pa sam se pridružio i počeo učiti o vinima. Naravno, prvo sam se zaljubio u atraktivni sauvignon, a onda polako učio dalje”, kaže Dražen, stalno pogledavajući po Sali i terasi, kontrolirajući imaju li svi stolovi sve što im treba.
Dražen je bio i viceprvak Hrvatske u sommelierstvu
Dogurao je on 1995. i do sommelierskog viceprvaka Hrvatske na prvom HSK natjecanju a da se ovdje ne radi samo o hrani, jer je to i nemoguće, svjedoči i to što Lesica u tom malom restorančiću, gotovo konobi s atraktivnom terasicom uz more, prvi na otoku (a i šire), prije 7 godina počeo s vinskim večerama.
Ugostio je ovdje prvu ligu hrvatskih vinara poput veterana Vlade Krauthakera, istarskog majstora kupaže Morena Degrassija, Morena Coronice, korčulanskog vinskog velikana i pjesnika Luke Krajančića, top-vinara motovunske braće Benvenuti, velikog Kutjeva, inovativnog rasadničara i vrhunskog vinara Ivice Dobrinčića vrbničke vinarije Šipun, PZ-a Vrbnik, plešivičkih legendi obitelji Tomca, slovenskog Gašper Čarmana… Sve pod egidom “Ćakule uz vino” – jer su ovdje vinari gostima pričali o svojim vinima, recitirali svoje pjesme, komentirali jela i odgovarali na pitanja.
Da ne bi bilo samo o vinu, Lesica je pokrenuo i “Ćakule uz ulje” – na kojima su gostovali ponajbolji uljari i maslinari poput Andree Lupierija iz Pule, Gorana Marevića iz Krka, Gorana Bonifačića iz Punta…U “Rivici” se prate godišnja doba. I to ne samo na jelovniku i vinskoj karti nego i posebnim događanjima od kojih su možda najpopularniji “Dani bakalara” u vrijeme pred Božić, ali su u proljeće vrlo posjećeni i “Dani janjetine” i “Dani šparoga”, kad se u restoranu uvijek traži stol više, a poslužuje izvrsna domaća namirnica.
Sada su tu i “Dani liganja”, a sezonski se ubace i rakovice, plava riba, glijve… Da se ne bi zaboravile slastice, valja spomenuti kako Lesica tvrdi da rožata nije baš samo dubrovačka delikatesa nego je ima i na otoku Krku, naravno i u “Rivici”, a ovdje možete kušati i sladoled od škampa i šparoge umočene u mousse od bijele čokolade i karamel s kandiranim lješnjakom. Priznati ću da je izvrsno!
Inćuni pod limun – jelo koje trebate probati
Zanimljivo je da je na jelovniku i dan danas recept koji je “izmislila” nona Mare davno prije nego je itko čuo za danas poznati carpaccio. To su svježi inćuni u domaćem limunu – danas bi se reklo – marinirani, a nekad su jednostavno bili “inćuni pod limun”. Dražen obožava sve što je iz mora i lokalno, iz prirode i jednostavno: pomidor i morska sol, češnjak i morska sol, celer, salikorniju…Osim što obožava nogomet koji je i sam nekad aktivno igrao, Lesičin je cilj i dalje samo jedan: zadržati otvoren um, učiti i o pivu, nastaviti s tradicijom a ponudu restorana obogaćivati novim vinskim i pivskim večerama, receptima temeljenim na tradiciji, a dorađenim u maštovitoj i kreativnoj kuhinji.
Ovdje se doista slavi život. To je “dolce vita” u pravom smislu riječi.