Daljinski upravljač, ako pitate nas medijske djelatnike, najokrutnija je spravica koju gledatelj i slušatelj ima doma. Ne uspijemo li vas zadržati uz ekran nakon minute, dvije uvoda – ne valja. Počne li ples po gumbićima, nećete se vratiti na peron s kojega ste krenuli upijati medijske sadržaje.
Jednako je tako i nama samima daljinski postao spravica istine – u kakvom tmurnom vremenu živimo i bez koliko ljudi u zadnje vrijeme moramo naučiti živjeti. Sve češće dnevnike otvaraju vijesti o smrti bitnih, manje-više omiljenih ljudi, ali svakako onih koji su dio kolektivne svijesti generacijama. Najistančaniji osjećaj za trenutke gubitaka njeguje i vrijedno čuva ekipa Dnevnika Nove TV balansirajući između informiranja, odavanja pijeteta prema pokojnome i objektivnoj procjeni njegove ostavštine.
Posljednji istinski purger
Nakon šokantne vijesti da je umro zagrebački gradonačelnik Milan Bandić koja je u nedjelju sve redakcije gurnula u rotor breaking newsa, tjedan je počeo viješću o odlasku Zlatka Kranjčara. Bila je to prigoda da HTV iz svoje arhive izvuče emisiju ‘100% ja’ u kojoj je Cico gostovao 2005. godine. Krasno je bilo vidjeti skromnog i dobrog čovjeka kako priča o životu. Tog Petra Pana, kako ga je nazvao prijatelj Nino Škrabe, i posljednjeg istinskog purgera, kako neki kažu, bit će nemoguće zaboraviti.
Baš takav, nezaboravan, je svaki televizijski nastup Duška Ćurlića, stopostotnog profesionalca koji je ovu emisiju vodio u duetu s glumicom Bojanom Gregorić. Bilo bi sjajno i danas gledati takvu emisiju. U vremenu kad smo zaboravili razgovarati i slušati druge, arhiva je, očito, jedino na što se možemo osloniti. Dajte Dušku prime time – gledatelji će uzvratiti zadovoljstvom sa svog kauča, a on čistom kvalitetom.
Ne smije biti pete sezone ‘Crno-bijelog svijeta’
Da se apsolutno ništa u svemiru ne događa slučajno, dokaz je i činjenica da je na dan kad je umro Cico Kranjčar zadnja epizoda četvrte sezone ‘Crno-bijelog svijeta’ završila kadrom u kojem Voljen Kipčić uspavljuje bebu maskotom Cice Kranjčara. Dok u podlozi svira ‘Nostalgična’ TBF-a. Ne, nisu Goran Kulenović i Igor Mirković zloguki proroci, tek scenaristički nostalgični svjedoci vremena. Upravo ta scena popravila je ne toliko dobar dojam četvrte sezone ove serije koja je ponekad izgledala neuvjerljivo, nategnuto i prazno. Ovakvo zakucavanje sezone i ciklusa je toliko dobro da, koliko god publika to željela, jednostavno ne smije biti pete sezone. Sve bi propalo.
Propalo je i planirano snimanje nove serzone ‘A strane’. Taj punokrvni glazbeni show HTV-a ne snima se zbog koronavirusa i epidemioloških mjera. Na Prisavlju su stoga odlučili sljedećih sedam subota reprizirati prvu sezonu. Fantastičan tulum tako stiže u naše dnevne boravke, a s nostalgijom gledamo i na prepun studio publike i vrijeme kad smo se bezbrižno tiskali jedni uz druge. O osjećaju koji je u nama probudila činjenica da je u drugoj emisiji gostovao Oliver, jednom drugom zgodom. Vjerojatno samo o tome.
Dok se boljeg života prisjećamo, ali ga i čekamo, vrijedi svratiti i do Klasik TV-a. Program je to koji skida prašinu s kultnih naslova s područja bivše države. Tako od ponedjeljka do petka možemo gledati dvije epizode kultnog ‘Boljeg života’ dnevno. Ta genijalna galerija likova pomalo se osipa. Nakon Marka Nikolića – Gige Popadića – i Ivana Bekjareva – Stevice Kurčubića – umro je i Boris Komnenić koji je u seriji utjelovio Sašu Popadića.
Kako bismo lakše preživjeli sadašnjost, neka televizije razmisle o stalnim terminima – za prošlost.
________________________________________________________________________
Saša Drinić je televizijski i radijski novinar koji kad ne radi sluša, gleda, zapaža, kritizira i hvali. Mixer će dio njegovih zapažanja oteti zaboravu kroz tjednu kolumnu posvećenu medijima.