Dolaze dani sjećanja, pijeteta, vraćanja korijenima slobode i jedinstva. Vukovar će biti sjecište susreta, i središte tuge koja se miješa s ponosom. Buru odnosa države prema Gradu heroja još prošlog tjedna u programu RTL-a pokrenuo je Amadeus medija Andrija Jarak akupunkturom tog nedopustivog ponašanja. Ona puše još uvijek, a da je pogodio govori i nervozna reakcija prozvanih. On je svjetionik i primarijus struke u čije se ruke bez razmišljanja predajemo svi i učimo od njega. Učili bismo svi i od Lilijane Radobuljac, vukovarske profesorice hrvatskog jezika koja je iz Poreča 1998. došla u Vukovar, kako je rekla, “voljeti Vukovar”.
U emisiji Nedjeljom u dva bila je sjajan primjer prakse, one zbog koje sretnici pamte školovanje po dobru i najboljem. Tehnička škola Nikole Tesle u Vukovaru, nakon tih sat vremena, ona je u koju bih, da se može vratiti vrijeme, sigurno poželio ići. Energija kojom nas je zagrlila potpuno je zasjenila učmalu atmosferu interijera koji izgleda poput čekaonice saslušanja, i u potpunosti neutralizirala traumatično amaterski vođeni razgovor.
Kamera je vaša
Ništa, pak, ne može neutralizirati loš osjećaj koji stvara vizual “novog” Dnevnika Nove TV. S glazbom koja pulsira kao da ulazite u klaustrofobični prostor magnetske rezonance dok vam srce tuče od straha i neizvjesnosti što će pregled pokazati. A vani vas čekaju priučeni liječnici – jer Primarijus radi na drugoj adresi. Baš tužno i loše. Na granici mogućeg bilo je ono što je izveo Domagoj Mikić u razgovoru s napadnutom medicinskom sestrom. Da ne želimo zaboraviti što prije taj razgovor, bio bi žestoka konkurencija za fakultete i dio kolegija – kako ne smijete raditi i što ne smijete pitati. U četiri minute i 12 sekundi “novinar” je žrtvu napada oca pacijentice koji je i sam liječnik, pitao što je bio okidač napada?, kako ste se tada osjećali i – ono najzačudnije – što biste poručili kolegi koji vas je napao?
View this post on Instagram
Gospođa pokušava izvući situaciju, ali “novinar” slini nad senzacijom i ponavlja pitanje uz dodatak – Kamera je vaša. Može kamera biti bilo čija, ali ne može bilo tko biti ispred nje. Nekad je ova televizija to znala. Sad ne zna ni osnove, da gledatelje valja poštovati i voljeti.
Da je Novoj biti stara. I da ima s kim.
Zašto volimo televiziju?
HRT u subotnjem večernjem terminu nema tih problema. Ima Duška Ćurlića i Barbaru Kolar za kormilom showa Zvijezde pjevaju. I koliko god nas emisija podsjećala da nismo zemlja zvijezda, a onda još manje onih koji znaju pjevati, njih dvoje uvijek podsjete zašto ustvari volimo televiziju.
View this post on Instagram