Srijeda, 3 srpnja, 2024

Pogled kroz ekran: Dokumentarne minute kao (jedine) oaze mira

Jedan od bezukusnijih TV kolačića je pratiti emisije koje predstavljaju kandidate za gradonačelnika četiriju najvećih gradova u Hrvatskoj

Svakodnevica jednog novinara, bez namjere da kukamo već da naglasimo ljubav prema poslu, u pravilu je turbulentna, hirovita i tajnovita. Mikser dnevnog novinarstva u Hrvatskoj toliko muti da u jednom trenutku dana trebamo predah i odmor.



To nam neće ponuditi naša nogometna reprezentacija jer ćemo, nakon što pogrickamo sve grickalice uz ‘laganu utakmicu’ protiv Cipra i Malte početi grickati nokte dok se ne riješi sve kako valja. Ni budući Vatreni ne pridonose spokoju uz ekran.
Oaza mira bile su dokumentarne minute koje govore o našim velikanima s kulturnog polja.

Odlazak barda kazališnih krugova i Bonda među redateljima

Prazna je ostala fotelja u VIP loži kulturne pozornice odlaskom Joška Juvančića. Bard kazališnih krugova i Bond među redateljima svojom osebujnošću osvajao je na prvu, a gosparskim šarmom zavodio gdje god da se pojavio.
‘Jupa na Igrama’ film je Hrvoja Juvančića koji obuhvaća četrdeset godina karijere velikog Jupe, a dirljivo je bilo gledati sve te arhivske snimke s Dubrovačkih ljetnih igara koje u jednom od prvih kadrova nude razgovor Mome Kapora, književnika, slikara i novinara s redateljem Juvančićem. Mi, koji iz drugih kutova Hrvatske čeznutljivo gledamo prema jugu grleći Grad i upijajući mu šarm, uživali smo u dokumentarističkim zapisima dijelova legendarnih predstava ovog redatelja koji je, kako sam govori u filmu, na početku svog zagrebačkog života živio kod Branka Gavelle. Samo to moglo bi biti dosta za film.
Ako aktualna percepcija Prisavlja i nije baš najbolja u onom dijelu po kojem se prosuđuje kvaliteta programa, a to je informativni program, njihova arhiva je neprocjenjivo blago našeg kulturnog identiteta i baštine.

Slatkiš od dokumentarca o Dimitriju Popoviću

I taman kad sam intimno u sebi osjetio strah da će, zbog silnih odlazaka velikana, uzmanjkati tema za dokumentarce, talk showove i nadahnjujuće medijske minute, demantirala me je i ohrabrila Zrinka Turalija Kurtak sa svojim slatkišem od kratkog dokumentarca o Dimitriju Popoviću.
Njezin je uradak nepretenciozno fino tkanje jednog bogatog života rasprostrto u naše dnevne boravke. U tim vrijednim minutama doznasmo da umjetnik voli smrt te da se boji samo trenutka kada će ostati bez glasa i mogućnosti komunikacije. Autorica je ”sve u 16”  unijela sebe u ”17. film o Dimitriju Popoviću” prateći ga i na simpoziju o umjetnosti i medicini. Okupljenima pa i nama objasnio da je umjetnost tu da ublaži bol, a medicina ponovno daje život, koji umjetnost slavi. Popović voli pašticadu, ni mi joj nismo neskloni, a ako ju Zrinka Turalija Kurtak spravlja onako kako ”kuha”, diše i proživljava Vijesti iz kulture – preporučamo se za dobre zalogaje.

Priče pričaju obični ljudi, a ne oni vođeni sitnim, krupnim ili jako krupnim interesima

Jedan od bezukusnijih TV kolačića je pratiti emisije koje predstavljaju kandidate za gradonačelnika četiriju najvećih gradova u Hrvatskoj. Može to domaćin Otvorenog zamiješati na startu kako god poželi, no gosti će u jedva 45 minuta to razvodniti do negledljivosti i dodati još nekoliko upitnika nad glavama birača.
Situacija je takva da bi ovo mogli biti najzanimljiviji izbori nakon dugo vremena. No, pitanje je koga zaokružiti kad od galerije likova zapamtismo da u Zagrebu nemaju fokus jer su ga temeljili na blagopočivajućem Milanu Bandiću, u Splitu ponovno jaše Kerum i njegova ”kolegica sestra”, u Osijeku 25 minuta ne znaju odgovoriti kako bi riješili pitanje komaraca, a u Rijeci kandidat kaže da bi na haklu dobio pet reprezentativki bez muke, a kandidatkinja želi vratiti vrijeme crvene zvijezde i atmosferu u koju će se ista uklopiti punim sjajem. 

Ponekad nije lako živjeti u Hrvatskoj.

No, onda skoknete do Nove TV koja uvijek u svom laboratoriju ima smirujuću mješavinu realnosti i pozitive. U predizbornom serijalu Život u Hrvatskoj tjednima vrte priče iz Lijepe naše koje vrve životom i svakodnevljem. Gledajući uradak Sanje Jurišić iz Knina ili Marine Bešić Đukarić iz Osijeka i Baranje shvatim da sam sretan jer živim baš u ovom kutku svemira. Zato jer priče pričaju obični ljudi, a ne oni vođeni sitnim, krupnim ili jako krupnim interesima. Tako mala, a presudna nijansa. 

I život pred ekranom u Hrvatskoj opet je lijep.

________________________________________________________________________

Saša Drinić je televizijski i radijski novinar koji kad ne radi sluša, gleda, zapaža, kritizira i hvali. Mixer će dio njegovih zapažanja oteti zaboravu kroz tjednu kolumnu posvećenu medijima.

 

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime