Četvrtak, 28 ožujka, 2024

Pogled kroz ekran: Dora – hrvatski stol raw food ponude

Najvažnije od svega je da je nekad bilo pjesama koje i danas pjevamo na sav glas. Koja će od ovogodišnjih ostati u glasnicama i sivim stanicama i za godinu dana, pitanje je s vrlo nepopularnim odgovorom

Glazba je zvonka radost, klicalo se na ovim prostorima u neka dobra, dobra, dobra stara vremena. U subotu na HTV – u nije bilo ni zvonko ni radosno. Dora je bila hrvatski stol s raw foodom, koji čak nije ni sklopljen u najvećoj švedskoj trgovini. Punoljetni broj pjesama budio je nadu u zrelost, a trideseta obljetnica izbora najboljih nota za Europu zaslužila je puno bolje od onoga što smo vidjeli. Ništa pamtljivo, ništa uhvatljivo, sve klizeće i dosta iritantno. A doima se skupo. O pjesmama i pobjednicima čitali ste i čitat ćete u osvrtu s anđeoskim potpisom Mixerova Jurkasa, a mi zamjećujemo da ne znamo prepoznati što su htjeli scenografi i scenaristi. Jer tekst koji su voditelji izgovarali bio je sam sebi dovoljan, na trenutke previše privatan i na sate neslušljiv i naporan.

Neka je bilo pjesama koje su se pjevale na sav glas

Prokletstvom trenutka HRT je sam sebi iskopao rupu u koju je upao. Sad su odlučili na platformi HRTi digitalizirati sve dosadašnje izbore pjesama s europskom zvjezdicom. Kliknuli smo na 1993. i 1994. i shvatili da i prva natjecanja, tada pod imenom Hrvatski televizijski festival, zvuče nepretenciozno i bez pretjerivanja, čak i kad ih vode Sanja Doležal i Frano Lasić, koje i dan danas samo najhrabriji mogu izdržati do kraja. Ali najvažnije od svega je da je i tada bilo pjesama koje i danas pjevamo na sav glas. Koja će od ovogodišnjih ostati u glasnicama i sivim stanicama i za godinu dana, pitanje je s vrlo nepopularnim odgovorom. 
 

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Dora HRT (@dora.hrt)

Odgovor nacionalnih televizija na tursku katastrofu takav je da bolje da ga nema. Bolje ostati u Zagrebu i skupljati sliku i tonove, te pronaći svjedoke s terena, ako su najbolji resursi koje imate Barbara Štrbac ili Tamara Marković. Reporterska “snaga” Nove tv s terena javlja da je “teško doći do informacija” i da je “teško probiti se do mjesta događaja”. To nikoga od gledatelja ne treba zanimati. Vremena kad se slalo najbolje na teren na toj su adresi aorist, jer najbolji već dugo dišu na drugoj adresi. Tamara Marković s HRT- a ponavlja rečenicu da “nada pada” u pronalazak preživjelih, a potražni psi uspijevaju “namirisati mrtvace”. 

Slavimo svjetski dan radija

Živahno je na RTL – u koji još uvijek vibrira u ritmu “Slušaj me sine”, divnog intervjua Amadeusa medija s Ćirom Blaževićem. A ugostio je i profesora s Građevinskog fakulteta u Zagrebu koji je iznio svoja zapažanja turskog užasa. Andrija Jarak – enciklopedijska definicija medija i iz studija rola kao da je na vrhu svemira. 
 
 
 
Svemir za sebe je radio koji ovaj tjedan obilježava svoj svjetski dan. Tri desetljeća u eteru i na ekranu obilježava Zrinka Turalija, vjesnica kulturnog proljeća i čuvarica baštinskog novinarstva ove zemlje. Dajte joj studio, publiku i sugovornike u tjednom nadmudrivanju umova – zaslužila je. Jer malo tko kao ona zna voljeti gledatelje. 
 
Naslovna fotografija: mrle.let3

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime