Kolumnistički zapis osobe s kojom nomenklaturno dijelim zanat – i jedno i drugo je, valjda, novinarstvo – nagnao me na razmišljanje o slobodi govora i izražavanja u javnosti. Ona je, dakako, potrebna i nju ništa nikada ne bi smjelo sputavati.
Odgovornost prema izrečenom i napisanom
Nijedan zakon propitkivati i analizirati. Nijedna funkcija je ne smije shvatiti kao nešto što treba ugušiti i nijedna moć je ne smije ubijati. Jer prije zakona, funkcije i moći tu smo sami pred sobom. A ako nemamo moć da, nakon što ispljunemo ono što se u frustriranom tijelu i prijeteće opasnom mozgu nakupljalo od stoljeća sedmog, kliknemo divnu funkciju delete, onda dobijemo nešto što ledi krv u žilama i što je višeslojno opasno i u najmanju ruku nekulturno.
Odgovornost prema izrečenom i napisanom je jedna od najvažnijih odgovornosti. Koja se uči doma, od najranijih dana. Ako padnemo na toj lekciji, postajemo obična piskarala opasnih namjera koje stupaju na snagu prvom sljedećom zgodom. Jedna od najvećih zabluda je da papir sve podnosi. Ni papir ni ekran ne smijemo dovesti u poziciju da moraju podnositi – oni nisu naše vlasništvo. Oni su samo privilegirani alat za prenošenje misli. Ako ga zlouporabimo, zakon je dobrodošao.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Vukovar je svetinja
Vukovar je svetinja. I uvijek će biti. Zbog svih žrtava, ali i svih koji su preživjeli strahote i sva zvjerstva devedesetih. Nema tog prolaznog pojedinca na poziciji političke moći zbog kojeg se smije polemizirati s temom Vukovara na način koji smo imali prilike čitati. Politika je u ovom slučaju krinka za nešto puno više, jer je i Vukovar puno više od ičega što ćemo ikad svi zajedno zapisati i reći.
Jer kad čujete Đurđicu Pankas, Željku Vuletić i Snježanu Maljak kako prostiru život pred kamerom Nove TV i vezu gorki vez najgore istine silovanih žena – vrijeme stane, odgovora nema i polemike nema.
“Majka je bila ta koja je rekla – šuti. Sigurno se dogodilo i drugim ženama, to je sramota”, riječi su Snježane Maljak. Potresno da teško potresnije može biti. Takvih je minuta u studenome iz Vukovara puno. Gotovo ih najviše u prilozima svojim životnim pristupom i filigranski doziranom mjerom u naše domove donosi novinarka Nove TV Marina Bešić Đukarić.
Oprosti ne smije biti folklor
Zlatna riječ koja, kažu, otvara sva vrata je – oprosti. Devalvirana je često isprikama pojedinca za kolektivnu krivnju koja je gotovo uvijek upitna. Isprike se traže na mjestima gdje su uvijek folklor od pojedinaca koji nemaju veze sa zločinom ili “zločinom”. Oprosti ne smije biti folklor – mora biti iskreno i s razlogom jer samo tako i samo tad ima smisla. I samo jedan na jedan.
Tu zlatnu riječ opjevao je i zlatni Gibonni. I, kako bi rekao jedan mudar čovjek, kao pravi destilator mozga od svakodnevice bio divan gost Danieli Trbović.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Često ona u svom dnevnom boravku spaja nespojivo, ali Gibonni i Anja Šovagović Despot bili su baš dobra zabava. Doznasmo tako da je prvi koncert u Klisu Gibonni održao pred – jednim čovjekom u publici, a da je Filip Šovagović vlastitu sestru izrezao iz svog filma Pušća Bistra „za njeno dobro“.
Za naše kolektivno dobro – poštujmo svetinje, razmislimo kome i kada se valja ispričati jer, ionako, život je jedan.
Naslovna fotografija: @visit_vukovar