Pogled kroz ekran: Pitanje vrijedno milijun svega…

Hrvatski film je odrastao i dorastao obrađivati teme bez patetike, s minimalno šutnje i s puno dinamike. Na ovaj smjeli zaključak, koji se počeo rađati prije koji mjesec nakon pogledane “Zbornice”, osokolio sam se nakon što sam bez daha odgledao Djecu sa CNN-a Aide Bukvić.

Život glavnog junaka Dine nije lak, nije blještav i ne pršti od sreće, ali ni u jednom trenutku nije opterećujući za gledatelja. On jednostavno klizi normalnom dinamikom bez forsiranja. Ublaživači težine života su zaboravljene sitnice prošlih vremena – telefonska govornica, kartica pomoću koje se pokreće videokazeta sa životno važnom snimkom ili glas na automatu koji će reći koliko Aida Bukvić godinama je prisutna u našem kulturnom vrtuljku i kao takva svojevrsni fenomen.

 

 

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Dubrovački vjesnik (@dubrovackivjesnik)

Razlog takvog pogleda leži u rijetkoj kvaliteti – kako nenametljivo djelovati, točno znati što hoćeš i to postizati bez buke, bez skretanja pozornosti na sebe, okupljati kremu našeg glumišta i servirati publici dugometražni slatkiš koji nam baš treba. Svatko od glumaca u ovom filmu može bez problema odglumiti glavnu ulogu, a istodobno svatko može glumiti onog drugog i ne bi bilo greške. Amar Bukvić maestralno uživljeno glumi Dinu, Iva Mihalić kao da je rođena u ulozi Dore, Sreten Mokrović u sebi je probudio slikarskog boema, Al Pacino našeg glumišta Dragan Despot karizmatični je zatvorski inspektor, a Vladimir Posavec Tušek karizmatična naznaka tajne igre u hotelskoj sobi. U mozaik kvalitete s ulogom vjerskog velikodostojnika sjajno se uklopio i Siniša Popović.

Film od prve minute intrigira, a u 27. minuti doznajemo da glavni lik traži brata. Zaplet koji tada kreće kvalitetan je, blag i nimalo isforsiran. Završni kadrovi vode nas u Srebrenicu u kojoj se teško diše i s poštovanjem kroči. Djeca sa CNN-a uče gledatelja onome što je u današnjem vremenu zaboravljeno – da uvijek budemo svjesni svojih korijena i temeljnih vrijednosti i da – barem u srcu – nosimo vrpcu s videozapisom sudbine dragih ljudi.

 

 

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Andrija Jarak (@andrijajarakofficial)

Možda nam u televizijskom dosegu CNN nije najbliži, ali i što će nam kad imamo Andriju Jarka. Amadeus je i ovoga tjedna zaplesao dvokorak s bubicom na reveru i na dan predaje Mariupolja svoga gosta Antu Kotromanovića pitao: “Zašto Rusija do danas nema milijun vojnika?” Pitanje vrijedno milijun svega od čovjeka koji je neprocjenjiv i koji će tek zasjati punim sjajem. A djeca Hrvatske učiti od najboljeg.