Koliko samo emocija stane od Pogleda do Pogleda u samo sedam dana. ”Nitko nema srce kakvo ima Hrvatska”, rečenica je koju je u eter kao najveću istinu jednom zgodom zakucao Andrija Jarak i ona svakim danom svijetli sve jače. Emocije su se skoncentrirale na jug Lijepe naše. Još vibriramo od maestralnog spajanja posljednje konstrukcije epohalnog Pelješkog mosta za koji konačno možemo reći – tu je i zauvijek će spajati kraj s krajem, a već su tu koncerti za glazbene velikane, olimpijska odličja pojedinaca u Tokiju i 26. obljetnica Oluje u Kninu.
Sjajni, fokusirani, elokventni Rade Županović
Završetak prve i najvažnije faze radova na Pelješkom mostu sjajno su pratile kamere i glasovi N1 televizije. Još jednom su njihovi splitski reporteri dokazali da je najgledanija kabelska televizija ono što bi prisavska Četvorka po svemu morala biti, a neće nikada niti je prije. Hari Kočić i sjajni, fokusirani, elokventni Rade Županović te slavljeničke večeri u Hrvatskoj u domove su, i kada to nije bilo lako zbog kašnjenja protokola i ekstenzivnog specijalnog programa, donijeli sve detalje. Dirljivo je bilo gledati kadrove s poluotoka koji je jedno od najljepših mjesta u najljepšoj zemlji na svijetu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kvaliteta se krije u detaljima i osjećaju za trenutak, a tu je Nova TV pobjednica situacije. U najgledanijem Dnevniku koji je te večeri potpisao urednik Branimir Felger s mjesta događaja javljao se Mario Jurič. Razgovarao je s članom klape Dingač koja je sudjelovala u samoj svečanosti i zapjevala u eteru. Felger je, u maniri aristokratskog urednika s nepogrešivim osjećajem za emociju trenutka, pustio da se uz sjajne kadrove mosta u spajanju čuju i stihovi „Zemlje dide mog“, jedne od himni s hrvatskog juga.
Za to vrijeme ili malo kasnije Prisavlje je za stol u studio dovelo dvoje ljudi koji bi od večeri slavlja i ponosa, da smo ostali uz njih, učinilo monotonu večer bezličnog analiziranja značaja Pelješkog mosta i trenutka.
Glazbenici predvođeni virtuoznim Antom Gelom
Ako je javna televizija izgubila bitku u informativnom programu, onaj zabavni i dalje drži čvrsto u svojim rukama. Koncert “Trag u beskraju” kao podsjetnik na značaj i ostavštinu Olivera Dragojevića i ove je godine bio grotlo emocija. U malu Velu Luku slilo se sve što se sliti moglo, a imalo je veze s Oliverom. Glazbenici predvođeni virtuoznim Antom Gelom u svaku su od bezvremenskih nota utkali svu najbolju energiju. Sve je karizmatičnim baritonom začinio Duško Ćurlić, posebno u trenutku kad je recitirao stihove Izvora Oreba u pjesmi “Jo’ da mi je”.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Pobjednički duo – Andrija Jarak i Sanja Jurišić
Emocije s kraja srpnja još vibriraju, a već nas uzburkavaju i one kolovoške. Mjesto radnje Knin, razlog 26. obljetnica Oluje, izvor informacija – Nova TV. Ovogodišnji duo koji je odrolao još jednu Oluju je onaj kojem bismo trebali povjeriti sve ono što nam je bitno. Andrija Jarak i Sanja Jurišić. Amadeus medija svojim razgovorima o bezbroj puta ispričanom uvijek izvuče ono što nam daje dojam da se Oluja zbiva sad ili da je to bila informacija koja nam je trebala za još bistriji i kvalitetniji mozaik ove pobjedničke akcije.
Ja(ra)k poput stijene kojem nijedna oluja ne može ništa i sam uživa u svakom trenutku razgovora sa svojim sugovornicima i svijetli od zadovoljstva poput krijesnice. ”Kninski tango” plesala je i Sanja Jurišić, reporterka koja priloge radi u kratkim rezovima poput filma s dikcijom koja gledatelja čini gladnim još informacija i kadrovima koji daju do znanja koliko je ta priča važna svima nama. Šibensko-zadarska reporterka Nove TV nepogrešivo raspoznaje najbitnije od bitnog i tjera nas da budemo dovoljno dobri da bismo zaslužili biti akteri njezine priče.
Naslovna fotografija: press Nova TV