Oporbeni inkubator smješten na Iblerovom trgu ponovo se trese. Taman kad smo pomislili da je Grbinovo čišćenje stranke od onih koji se odvaže misliti drugačije ili samo misliti, dovelo do mira, šef zagrebačke podružnice SDP – a, Viktor Gotovac, kriknuo je – “Ne može!” Raskinuo je koalicijski sporazum sa zagrebačkom vlasti i izbačen je iz stranke. Iz bespuća apsurdnosti naše politike za ovaj put izdvajamo izjavu – koalicijskog sporazuma nema, ali suradnja se nastavlja – kako je novonastalu situaciju opisao šef zagrebačke skupštine Joško Klisović. Ovo je toliko apsurdno da se moramo složiti i s izjavom prvog čovjeka Zagreba, Tomislava Tomaševića kad kaže – “Ja ne znam što oni u SDP-u hoće”.
To ne znaju ni oni, već godinama. Toliko će se, pretpostavljamo, baviti sami sobom. Do novih izbora koji će doći redovno iznenada. Grbin najavljuje novi sporazum, a možda bi i ovaj stari mogli pronaći u nekoj od hrpa otpada koji čeka odvoz, ako neki kontrolor otvori vreću i krene tražiti. Viktor Gotovac je, dakle, bivši. U nadajuće bolje sutra s Iblera odšetao je u zagrljaju s Titom, ponijevši bistu koja je zagrebačkom SDP – u, a možda i svehrvatskom čuvala karmu prošlosti. Ona budućnosti bit će povjerena Branku Kolariću, omiljenom epidemiologu koji je u špici pandemije bio glas razuma. Za budućnost hrvatske politike želimo vjerovati da će doktor sve raskužiti, dezinficirati i krenuti od početka.
Jednom sviće, drugom smrkne
Sabor je otpočeo jesensko zasjedanje bez aktualnog prijepodneva jer je premijer Plenković zaražen koronavirusom, a iz Dvora stiže i vijest da je Ivan Paladina postao otac, treći put. Nekome dakle sviće, dok se drugome smrkava, uvijek bilo i bit će. Sjetimo se koliko je prije samo nekoliko mjeseci tinte i glasnica potrošeno na imovinsku karticu Ivana Paladine. Prema njoj, pisali su mediji još u travnju, ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine mjesečno uprihodi 114.500 kuna, vlasnik je stana u Zagrebu, brojnih čestica građevinskog zemljišta u Slavoniji, a ima i dva kredita – od 10,1 milijuna kuna i od 305.000 eura. Rujan je, a mi se više ovoga ne sjećamo. Tako, valjda treba biti. Jer na glavnim izborima inteligentni birač teško diše, a onda pobjednik za suradnike bira nebitne, nekarizmatične i ljude koji mahom traju “od Dnevnika do Dnevnika”. A sad kad svi krenu u isto doba, nastat će panika.
Ljubiteljima tenisa paniku i tugu izazvao je Roger Federer odlukom o odlasku u mirovinu. Nemamo pravo na to, ali bojimo se hoćemo li ikad više uživati u takvom skladu svega što on ima – vrhunsku izvedbu, karakter i taj nasušno potrebni urođeni bonton i klasnu gospodsku potku. Švicarac je sa 103 osvojena turnira, 20 najvećih i 237 tjedana na samom vrhu bio sinonim najboljega što tenis nudi. I ostat će. Baletan s reketom. Federer i ostali. Tako će ga se klasificirati zauvijek. Nama ostaje biti zahvalan, sjećati se i vlastite Federere neispuštati iz života i zagrljaja nikad.