Nacionalni ponos propucava više nego inflacija, sreća se mjeri u hektolitrima znoja vrijednih Vatrenih i nervoznih navijača. Hrvatska je u polufinalu svjetske nogometne smotre – drugi put zaredom. Mnogi su mislili da je riječ o vicu, ali “dvaput je dvaput” postalo je realnost ove ponosne nacije. Dojam je da smo jači od svega i svih koji nam se mogu naći na putu do svjetskog Olimpa. Jer ovoga smo petka svjedočili filmu koji u najljepšem svjetlu temeljito manifestira karakter i upornost kakvih nema puno.
Dokaz da odustajanje nije opcija
Dalićevi momci trebaju nam biti u glavi svaki put kad želimo odustati na nekoj životnoj prepreci jer nemamo snage i posebice jer – nema vremena. Ima taman koliko treba za naša životna polufinala. I to onih koji nas dovode do raznih uspjeha. Koliko smo u petak plitko disali dok je Livaković branio nemoguće, dok je Petković komplicirao nepotrebno prije nego što nas je odveo u raj, toliko smo ponosno plakali nakon što su kazneni udarci postali nagradni za najhrabrije.
Uzdisalo se i govorilo – meni nije dobro, ja ovo ne mogu. Došlo je to do Katra i dečki su rekli – mi možemo jer igramo za vas. Brazil je doma, mi smo u polufinalu. I potpuno je logična izbornikova – “oni nisu normalni”, misleći na 26-karatnu katarsku ekipu.
Divan završetak tjedna za Lijepu i Jedinu. Dobili smo mig za Schengen, kotrljat ćemo se bez nužnog zaustavljanja na udaljenosti od Dubrovnika do Norveške. Istina, jedan MIG je i pao u Voćinu, no ovaj tjedan samo lijepe stvari želimo bilježiti.
Podjeljena je i nagrada za mir
Lijepo je znati da je mirovna nagrada Krunoslav Sukić, koju skoro desetljeće i pol dodjeljuje Centar za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka, ove godine došla u ruke riječkog nadbiskupa Mate Uzinića, čovjeka koji je živući svjedok onoga što je jednom davno zapisano u Bibliji i što Onaj gore želi poručiti.
Predivno je znati da je mala zemlja poput naše puna izvrsnih pojedinaca koji će “dvaput je dvaput” pretočiti u trilateralu, čak i kvadrilateralu uspjeha. Za sad je to u medijskom svijetu uspjelo Amadeusu Andriji Jarku koji je četiri puta osvajao medijsku nagradu Zlatni studio. Dok čekamo nove nagrade na njegovu adresu, utorak smo ponovno svi uz Vatrene kontra Argentine, uvjereni da će hit iz 1996. dobiti inačicu “Cry for us Argentina”.