Plamti po Hrvatskoj na sve strane, osim tamo gdje bi trebalo. Osječka sutkinja, creski policajci i načelnici policije, splitski državni inspektor ili ljubavna muza mafijaškog podzemlja skinuti su s kotača u malo vremena zbog bizarnih razloga. Gorjeli su automobili kao svojevrsne poruke, da bismo na kraju doznali kako su poruke neočekivano plošne -imaju nervozne susjede. I to je dobro znati. Plamteća se atmosfera očekuje u parlamentu, barem na aktualnom prijepodnevu. I ovaj postblagdanski Aktualac dokazao je da je političku scenu zahvatio postblagdanski spleen, a oni koji su ga pratili boluju od spleena demokracije na hrvatski način.
Dobro za zdrav razum…
Onaj vjetar čistoće, meteodama koja se prije razbuktavanja zna smjestiti i u čašu vode, na Markovu trgu nije ni tamo. Bura je odustala od tog prostora jer, ako joj je već zadaća da pročisti um, treba imati razloga za trud. Fen kao meteopojava također je previše jak za ono što puše u Saboru. Puše nemušto argumentiranje kontra premijera koje u svojoj osnovi ima temelja, ali nema nekoga tko to verbalno može iznijeti da bi zvučalo ozbiljno, provokativno i nadajuće za skorašnju izbornu budućnost. Premijeru, s druge strane, daje šansu da pomete situaciju i govornika do razine neugodne dominacije.
U tu se situaciju dovela Centrova Dalija Orešković sa svojim monologom o prilikama u drugim parlamentima. Zaista je zvučala kao vodilica ture političkog turizma po Europi i dobila žestoku verbalnu paljbu koja se svodi na to da ako misli da je negdje drugdje bolje može otići tamo, jer ju i tako ovdje premijer ne doživljava , ignorira sve što radi jer je to, kaže Plenković, “dobro za zdrav razum”. Ionako blijedoputa Dalija ublijedila je još malo više, ali žalosnije od toga je da je još jednom pokazala koliko je labilna i blijeda hrvatska politička budućnost, barem ona bliža.
Sigurno je jedno, u općoj nesigurnosti
Buricu u javni prostor unio je švedski novinar smjestivši Andreja Plenkovića među one koji su zanimljivi za naslonjač glavnog tajnika NATO saveza. Reakcija premijera je taktički neutralna, ali sadržajno vrtićki infantilna. Nije rekao ni da ni ne, nego sve prebacio na žanrovski teško odredivu rečenicu da su Šveđani sigurno mislili na Milanovića. Sigurno je jedno, u općoj nesigurnosti- Plenkoviću godi kontekst u kojem ga se spominje, ali nije mudro istrčavati sa željama jer je pred vratima superelektorska ’24. A dok gori na domaćem polju češalj može biti u džepu jer fen koji puheta neće pramen kose pomaknuti ni za milimetar.