Unatoč nekim zlogukim prognozama nakon objave nastupnom singla ‘Angry’ s očekivanog albuma ‘Hackney Diamonds’, Rolling Stones su i novim netom objavljenim singlom ‘Sweet Sounds Of Heaven’ pokazali da još nisu za otpis. Dapače. Za razliku od primjerice ‘klinaca’ iz U2 koji sve više postaju vlastita karikatura iz ‘dana ponosa i slave’. Dokaz tome je uostalom i novi singl ‘Atomic City’ zarobljen u klišejima osamdesetih Pretendersa i Blondie kojima nažalost ne pomažu ni Edgeove gitarske eskapade. A ‘starčeki’ Mick, Keith i Ronnie i novim singlom skinutim s albuma potvrđuju da nisu za otpis.
‘Sweet Sounds Of Heaven’ oživljava slavnu prošlost i donosi suvremeni sjaj
‘Sweet Sounds Of Heaven’ je naime još jedan uspješni pogled preko ramena na dugovječnu povijest banda. Što će reći i na ovom sedmominutnom broju ćete ćuti (i prepoznati) glavninu onoga što Rolling Stonese i danas čini – Stonesima. Najprije Jaggerov vokal u čudesno svježem izdanju, sjajnu suradnju s Lady Gagom koja je – uzgred rečeno – odradila bolji posao od Mary J. Bleige s Bonom u ‘One’. Te – što cijene ‘stare uši’ – u uvodu moćnog refrena dala i mrvu patine psihodelije za kojom su na prvijencu u brojevima poput ‘Dream’ posezali i Cream. Tu je kao temeljac bluesy gospel-soul s kojim se još tamo od ‘Shine A Light’ s ‘Exile On Main Street’ Stonesi sjajno snalaze.
Sada uz a la Stax podršku puhača koja je sve upečatljivija prema kraju broja te gitarske bluesy naglaske koji u refrenu tvore i prave gitarske slapove. Kao drugi zvjezdani gost Stevie Wonder je pak klavijaturama udario dodatni pečat južnjačkog soula (svakako naslonjenog i na obrasce ‘Shine A Light’) koji se, naravno, kao Arijadnina crvena nit (a posebice u A frazi pjesme) provlači kroz cijeli broj.
Spomen aktualnih ‘slučajeva’ U2 i Rolling Stonesa je znakovit. Jer, kvragu, i kad si globalna rock zvijezda valja znati kako dostojanstveno starjeti. ‘Stare kajle’ Stonesi – baš kao i Willie Nelson koji ima solidni friški album ‘Bluegrass’ ili pak neuništivi Bob Dylan – to znaju no očito ne i U2.