Siječanj=rasprodaje. Ovaj najduži, a često i najdosadniji mjesec u znaku je sniženja na sve strane. Ja ću se zadržati na svima nam omiljenom sniženju odjeće, ali i na nekim modnim lekcijama koje sam ovdje naučio. Krenimo najprije u shopping.
Nekoliko sam puta napravio đir po trgovinama u Oslu i malo bacio oko na ponudu. Nekada poznate rasprodaje ovoga siječnja izgledaju poprilično drugačije. Kao prvo nema velike ponude na sniženjima, kao drugo visine sniženja su iznenađujuće niske i kreću se od primjerice 20, 30 do maximalno 50 posto, a kao treće – i najvažnije, nema ljudi pa se čini kako su i sniženja ove godine mahom prešla online.
No, ono čega ovdje ima još uvijek u izobilju su – second hand butici.
Rabljena odjeća i briga o okolišu…
Norvežani vole odijevati rabljenu odjeću i kupuju je u brojnim trgovinama. Sjećam se dobro kako sam još za svojih prvih posjeta Oslu pomalo začuđen stajao pred izlozima sa starim odjevnim komadima, iznošenim cipelama, pohabanim kaputima pitajući se tko to, pobogu, kupuje i odijeva. Naime, kod nas je situacija ipak znatno drugačija.
Stara se odjeća dijeli: a) Crvenom križu, b) eventualno rodbini ili se c) jednostavno baci u smeće.
U Hrvatskoj second hand butici nisu popularni, da ne spominjem sustav ili sistem za recikliranje odjeće, tj. brige o okolišu kao u Norveškoj. I meni samom, u nekim prijašnjim vremenima, na pamet ne bi palo kupiti second hand odjeću, primjerice dotrajalu jaknu, olinjali džemper, jer naravno sve mora biti novo, popeglano i po mogućnosti ‘potpisano’. A to je bio i moto gotovo svakog izlaska; namontirati se, glavu gore i pravac u zivot.
Norvežani pak nemaju taj obicaj. Ne zato što ne vole uređivanje, nego naprosto zato jer smatraju takav način odijevanja nepraktičnim i pomalo neudobnim. Nemojte pomisliti da ovdje žene ne vole obući visoke potpetice i odijenuti lijepu haljinu, ili da muškarci ne izlaze u odijelima i ne dotjeruju se, naprotiv. No, to je rezervirano za posebne prigode, specijalne proslave i datume.
Na prvom mjestu udobnost i toplina
U svakodnevnom stilu rijetko se vidi bilo kakav znak ekstra dotjeranosti, ili nešto što bi odudaralo od komfora kojeg najviše vole. Široki džemperi i jakne, komotne hlače, topli šalovi, tenisice visokih platformi, ruksaci… glavna su obilježja modnog stila. Dvije osnovne smjernice kojima se Norvežani vode kada je odjeća u pitanju su; udobnost i toplina. Za početak ovdje je i puno hladnije, snijega je više pa shodno navedenome biraju se odjevni komadi u kojima će biti toplo tijekom cijeloga dana, izbor također pada na prirodne materijale, najčešće vunu, a jako su popularni i vodotporni komadi odjeće koji su izvrsna zaštita od vjetra i kiše. Shodno tome su i dobro poznatu poslovicu malo preokrenuli pa vole reći: Nakon sunca ovdje opet – dolazi kiša.
Kada pristignete sa zagrebačke subotnje špice, splitskih šetnji rivom pa i sinjske pijace (da, vjerujte i tamo je subotom parada gore-dolje) i općenito hrvatske scene, koja je cvjetala u vremenu kada sam ja živio u Zagrebu i pratio modu, Norvežani su mi pak sa svojom odjećom i stilom izgledali pomalo čudno. Tako sam u Oslu naišao na potpuno drugačije trgovine, stil, modne navike, ali i jedan novi način ophođena prema odjeći: probuđenu svijest kod mladih i starih da se odjeća dijeli, poklanja i reciklira – kako bi se i na taj način vodila briga o okolišu.
Osim toga Norvežani imaju neke druge, rekao bih second hand modne navike. Najpopularnije trgovine takvog sadržaja su Robot, Velouria Vintage, Babel, Clothes in My Closet – prepune su vintage odjeće, a kupci se tiskaju (danas ipak čekaju u redu ispred) kako bi pronašli omiljeni komad po pristupačnim cijenama. Ako se samo malo potrudite tamo doista možete pronaći pravo malo modno second hand bogatstvo.
Razmjena i recikliranje odjeće Norvežanima je životni stil, a nekima i zarada
Ja se isto koji put protisnem, da malo vidim što se nudi, ali iskreno – još nisam ništa kupio u second hand trgovini odjećom premda sam se silno trudio pronaći nešto! Časna pionirska: obećajem da hoću, čim pronađem nešto što mi se svidi.
No, možda nešto zgodno uspijem ‘ubosti’ na najpopularnijoj second hand aplikaciji Tise.no, vlasnice Jenny Skavlan koja svoje modno carstvo naziva Second Hand Treasure. Cijelu je filozofiju izgradila upravo na rabljenoj odjeći, šivanju, iznošenim kreacijama – koje uz male prepravke i dodatke učini drugačijima pa ih, uz ostalo, prodaje putem mobilne aplikacije. Jenny je stekla ne samo veliku popularnost nego i pravo bogatstvo. Uz takav način kupnje ali i modnog djelovanja i promišljanja, Norvežani, i nordijci općenito, razvili su nekoliko vrlo jasnih, lijepih, poželjnih i vrijednih navika; kupujte rabljeno, ne trošite previše i ono najvažnije razmjenjujte odjeću i reciklirajte ju kako biste se i na taj način brinuli o okolišu!
Tako je primjerice 9-godišnja kći moje prijateljice, tijekom nedavne obnove garderobe s mamom, izjavila kako joj ne trebaju nove haljine jer tako proizvodimo previše otpada i moramo misliti na prirodu. A mama (shoppingom opsjednuta Hrvatica) ostala je pomalo zatečena jer kao i svaka mama, voli napuniti košaricu odjećom za svoju kćerku.
Sve se češće kupuje online
Priznajem i meni je još uvijek draže skockati se i krenuti s glavom u modnim oblacima. Naviti omiljenu glazbu, prošetati prema centru, popiti kavicu subotom, ili kojim drugim danom, jer – old habits die hard. Još kad me koji put zaustave, pohvale i pitaju gdje sam kupio/nabavio komad koji im se sviđa (Norvežanima to nije problem) mojoj (modnoj)sreći kraja nema.
No, iskreno govoreći, i moje su se odjevne navike drastično promijenile. Za početak: kupujem puno manje, promišljeno i najčešće onda kada mi to treba. Često se zaletim u outlet u blizini Osla, u kojemu je bogata ponuda i uvijek pristupačne cijene, neke stvari nosim nekoliko godina i sezona jer su mi omiljene, planiram što mi treba za nadolazeće godišnje doba/sezonu. Sve je više potraga za popustima i akcijama, kao i šetnji kroz standove s odjećom i prigodnim cijenama kojih je po osloanskim ulicama, pogotovo za lijepog vremena – napretek.
I posljednje, i najbitnije; sve je više brige za okoliš kroz reciklažu, podjelu odjeće, spremanje paketa i vrećica za Fretex – poznati lanac trgovina rabljenom odjećom. I to je second-hand blago na koje sam osobno najviše ponosan. Posljednjih sam nekoliko godina čest gost i na online shoppingu, iako priznajem kako mi osobno kupovina odjeće u trgovini ima posebnu čar. Jer volim gledati, birati i isprobavati odjeću koja mi se sviđa.
Ako vam se ova modna lekcija čini mrvicu depresivnom, a u siječnju redovito proglašavaju i najdepresivniji dan u godini, ne brinite. U Oslu ćete pronaći ulicu u kojoj možete do mile volje uživati i eventualno si priuštiti neke od kreacija najpoznatijih svjetskih modnih kuća poput Louis Vuittona, Hermesa, Balenciage, Valentina, Yves Saint Laurenta, Bottega Venetta i drugih – koji su svoje ekskluzivne trgovine otvorili u samom centru grada. Osim onih jako bogatih, ovdje naime postoji srednji sloj drustva koji lijepo zarađuje i od svojih plaća bezbrižno si može priuštiti neki skupocjeni komad odjeće – bez da ga otplaćuje na 12 rata…
Siječanj= rodjendan!
Meni je ovaj mjesec ipak malo posebniji jer obilježavam godišnjicu svog postojanja, a i puno dragih mi prijatelja je također rođeno u prvom mjesecu. Prije sam bio sretan i berićetan, i puno ažurniji kad su slavlja bila u pitanju, a kako se godine množe tako mi se i veselje kreće obrnuto proporcionalnom putanjom.
No, ja volim svoje godine i volim (pro)slaviti rođendane. Iako će neki dometnuti kako baš i nije vrijeme za slavlje, ja se ne bih složio. Baš sada i danas treba slaviti i biti zahvalan ne samo na godinama nego i na svakom danu, prijateljima, životu, malim stvarima i velikim rođendanima.
I da, ne pitajte me koji je ovo po redu, ionako će Facebook otkriti. Godine idu, lete ko minute kaže poznata pjesma, a ja idem odmah malo u shopping, on line, fizički, bilo kakav – da se oraspoložim i barem na trenutak zaboravim na njih. Ovog puta možda konačno nesto pronađem i u second-hand trgovinama, ili da ipak skočim do one ulice s poznatim dizajnerima i malo se počastim? Evo, nisam pametan…