Srijeda, 25 siječnja, 2023

Kritika filma: Šesti autobus – put u nepoznato prema istini

Nije lako snimiti film o temi koja dira mnoge sudbine i umjetničkim perom otvara rane za koje nikad nismo sigurni što ćemo pronaći unutra. Eduard Galić je uspio

Vukovarsko je doba godine, onaj tjedan u kojem sve oči gledaju u Grad heroja, a sva srca pumpaju baš za grad na Dunavu. Tako se to u tišini događa kod nekih od nas i tijekom godine, ali kako se približava 18. studenog te misli i namišljanja postaju glasne. Više od tri desetljeća nakon Vukovar je dobio prvi pravi film o jednom segmentu zbivanja.
 
“Šesti autobus” Eduarda Galića nije samo ratni film. Zapravo nije uopće. Riječ je o filmu koji razbuđuje i traga za slobodom. Mlada Amerikanka pokušava pronaći čovjeka iz svoje prošlosti, koji nikad neće biti pronađen, i to tijekom najvećeg sukoba na europskom tlu od Drugog svjetskog rata. Riječ je o potrazi za identitetom i istinom na mjestu gdje je istina selektivna, neuhvatljiva i čak se boji. Ispod te potrage ključa potreba za vjerom, vezom i otkupljenjem. Upravo ova tri pojma jako dobro balansira ovaj scenarij jer ničega u ovoj priči nema previše.
 

Jedna od mogućih priča

Glavnu junakinju glumi mlada slovenska glumica Zala Đurić, a naš Marko Petrić nije slučajno odabran za nositelja muške uloge. Obiteljska filmska manufaktura Galić – producent filma je Galić junior – Dominik – koja već godinama skrbi da bitne teme i pojedinci iz Domovinskog rata ne padnu u zaborav, ovoga puta donijela nam je jednu od mogućih priča. Ima tu ratnih scena koje su prethodile šestom autobusu – sredstvu na kotačima koje je netragom nestalo. Scene puškaranja uravnotežene su sa scenama sadašnjosti koja pokušava rasvijetliti prošlost. Odnos perfekta i prezenta najskliskiji je teren ovakvih priča, no i najveća vrijednost ovog filma. U jednom trenutku junak će reći da se radi o dobroj priči o neuspješnoj potrazi za uspješnim pokoljem. Sjajno se u atmosferu filma uklopila glazbena karizma Gorana Bare u pjesmi Život kao rijeka. Jer ova priča teče, poput Dunava. 
 

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Šesti autobus (@sestiautobus)



Nije lako snimiti film o temi koja dira mnoge sudbine i umjetničkim perom otvara rane za koje nikad nismo sigurni što ćemo pronaći unutra. Eduard Galić je uspio. Nakon što smo 1994. dobili vukovarski prigodničarski uradak Branka Schmidta, “Vukovar se vraća kući”, koji je natopljen patetikom i scenaristički plitak, a svojstven Pavlu Pavličiću, danas imamo zrelu životnu priču satkanu od rata, potrage za istinom i natruha ljubavi, taman da rasplamsa, čula. Kartu za Šesti autobus na kino stajalištu potražite od 17. studenog. 

Naslovna fotografija: sestiautobus

Pročitajte još...

Kritika filma: EMILY THE CRIMINAL (John Patton Ford): Vrijeme je da otkrijete Aubrey Plaza

Debitantsko djelo JP Forda je kao stvoreno za utapanje u pretvorbi dviju dramskih krajnosti u kojima djevojka koja je na rubu nerva poput otkucavajuće bombe vrlo kratkog fitilja čeka svoj big break

Kritika filma: DC: LIGA SUPERLJUBIMACA (Jared Stern) – Najzabavniji superherojski crtić godine i najbolja uloga Keanua Reevesa ikad

Uz jasnu obiteljsku i odgojnu potku o odnosu ljubimaca i vlasnika, bitan naglasak na dinamici i dramaturgiji priče, 'Liga superljubimaca' je iznimno zabavan i blockbusterski odlično naštiman film za sve ljubitelje pomirenja crtića, akcije, komike i superjunaka

Kritika filma: DON`T WORRY DARLING (Olivia Wilde): Ambiciozna zbrka koja je trebala biti remek djelo

Lijepo snimljene scene i vizualna estetika svakako će plijeniti određeni dio gledateljske pažnje do određene minutaže, no nakon toga u vrtlogu izostanka koherentnije dramske strukture gubljenje niti priče će se reflektirati u gubljenju interesa, zijevanju, meškoljenju, pogledavanju na sat ili mobitel

Kritika filma: CLERKS 3 (Kevin Smith): Jer Devedesete…su bile godine

Šteta jeftine nostalgije jer zdušno navijaš da te jedan od favorit redatelja razveseli remek djelom, ali onda shvatiš da je to odavna prošlo svršeno vrijeme i da su Smithovi filmovi tek reciklaža internih fora u kojima se bar netko dobro zabavljao

Povezano

Kritika filma: OPERATION FORTUNE: PREVARA STOLJEĆA (Guy Ritchie): Zabavan i kad ne izgleda tako

'Operation Fortune' izgleda apsolutno isto i ovaj puta sterilno reciklirajući pravila žanra, ali ga spašava galerija Ritchiejevih omiljenih glumaca (zabavne pojave Hugh Granta, autopiloti Jasona Stathama) ili zaboravljeni asovi (Josh Harnett) ili nove nade i vruća imena (Aubrey Plaza)

Kritika TV serije: THE LAST OF US, II epizoda: Preživljavanje u svijetu koji su uništili ljudi

Poslije više od dva sata vremena s antijunacima nelijepe vizije svijeta budućnosti u prve dvije i preostalih sedam epizoda, među kojima jednu režira bosanskohercegovačka redateljica Jasmila Žbanić (Quo Vadis Aida, Grbavica, Na putu), herojske priče posljednjih predstavnika 'pokreta otpora' djeluju više nego zadovoljavajuće za TV serijski launch nove godine

TOP 10 filmova iz devedesetih koji imaju odličnu glazbu

U novijim filmskim franšizama poput Sumraka ili Transformera možemo čuti visoko etablirane izvođače kao što su Paramore, Muse ili Linkin Park, no ipak, kako prenosi Kerrang, zlatno doba soundtracka bile su devedesete

Kritika filma: SICK (John Hyamns): Blijedi postcovid pokušaj kopiranja Screama

Količina rabljenih scenarističkih klišeja je zaglupljujća, redaljka obrata i pokušaja bježanja ubojici stereotipna i dosadna, glumci ničim atraktivni niti interesantni, varijacije ubijanja i smrti neinventivne, a kompletna izvedba žalosna i zamorna

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime