Da vam je itko rekao kako će finski country nazi western o bivšem ratniku kopačku zlata koji ubija SS pripadnike Trećeg Reicha ispasti jednim od zabavnijih filmova prvog dijela filmske godine, vjerojatno biste ga popratili smiješkom nevjerice. Ali, kako je posebno igrani film čudovišni teren za iznenađenja svakih vrsta, uz razočarenja naravno, tako je moguće da se upravo opisani plot ono što ljubitelji filmskih eskapada s gro nasilja i malo racija između scena vole vidjeti i promatrati kao zabavu.
Jorma Tomilla u glavnoj ulozi šutljivog osvetnika i zlatotragača je subverzija na tragu opakih Eastwoodovih spaghetti western likova. Malo priča, puno govori očima i ubija. Umorstva su brutalna. Ponekad zabavna. Uglavnom, prenevejerojatna. I u tom pretjerivanju leži catch i magnetizam ove vrste zabave. Nasilje da ispadne humoristično. Ubijanje nacija kao prava strana povijesti. Doista nema ništa više od toga. Učini se tako jednostavnim da film budžeta 6 milja $ zaradi u svijetu 10-ak milja $ i još požanje kultni status među ljubiteljima žanra jer je izvedba više nego jasna.
Amerokulerski glavni (anti)junak i nordijske mitologije po kojoj “sisu” biva riječ koju ne možete prevesti na engleski, ali znači neodustajanje. I puno pažnje direktora fotografije na spaghetti western poetiku. Kao da ste sjeli u fotelju pogledati bastard između “JoJo Rabbita”, “Inglorious Bastardsa” i “Cocaine Beara” i “Tucker & Dale Versus Evil” uz male dodatke “Machettea”, sve to promiješali u mixfilmshakeru i dobili sat i pol braindead eksploatacijske zabave. Tko voli…
7/10