U kategoriji prerazvikanih akcića godine, zgodne nasilnog Djeda Mraza slučajem upletenog u jedan bogataški obiteljski razračun, zasigurno zasjeda pri samom vrhu. Količina “oduševljenja” struke i publike jednim Die Hard meets Home Alone akcićem, kako su mu tepali, odgovara otprilike onom što su napravili od svih nastavaka “Johna Wicka”. Vi se kao gledatelji nađete u istom kinu, gledajući isti film, svjedočeći istim mjestima koja su dobila hvalež, pitajući se tko je ovdje lud. Za čim to oni sline i što bi to trebalo biti toliko dobro?
Premisa je na papiru i u ideji zabavna, ponešto na tragu “Nobodyja”. Umorni stvarni Djed Mraz, ali ranjiv, nakon pive na šanku u Londonu te raznašanja poklona sa svojim sobovima, završi. Od početne scene povraćanja po tjemenu konobarice koja sumnja u njegovo postojanje kao i većina odraslih u filmu, shvatite na pretjerivanja kojeg tipa i dinamiku kojeg tipa filma se računa. “Deadpool” je otvarao mnoga vrata. I prvi “Kickass”. Na žalost, za ponoviti zabavne momente spomenutih filmova treba daleko boljih scenarističkih detalja od plot ideje zajebanog karaktera Djeda Mraza u pucačini sa zlikovcima i pretjerano nasilnim scenama za bazično božićni film, oh kako originalno i hrabro.
Koja je radnja filma?
Galerija više ili manje poročnih i antipatičnih nasljednika jedne bogatašice (Bevery D Angelo) bude oteta i zatečena u kući od strane kriminalaca predvođenih okrutnim i polusmiješnim Johnom Leguziamom. Svita nije računala da će se kroz dimnjak u istoj kući ukazati i Djeda Mraz (David Harbour) i pomrsiti planove. Ostatak filma su shemaste pseudoduhovite replike i jednako izvedene akcijske scene ubijanja i masakriranja jedni drugih. Što je točno zabavno, inovativno, drugačije u ponuđenom predlošku nije najjasnije nakon gledanja. Film je funkcionalan za ljubitelje B produkcije akcića koji uz korektan marketing pokušavaju igrati na gledateljsku psihologiju uvjeravajući ih kako svjedoče nečem zabavnom, međutim do tog momenta nikako da realno dođe.
Za duhovite akcijske krimiće s galerijom stvarno zabavnih i bedastih kriminalaca i plaćenih ubojica gledate ovogodišnji “Bullet Train”, a za isto takve “antibožićne” filmove “Bad Santu” s Billyjem Bob Thorntonom. “Violent Night” spada u kategoriju sleeper hit filmova koji više duguju siromašnoj godišnjoj ponudi i raspoloženju gledatelja u trenu gledanja filma nego svojim realnim filmskim entertainment kvalitetama.
5/10