Iako nije prvi serijski ubojica koji je terorizirao američke građane, Zodijak je jedinstven po tome što je javno govorio o svojim ubojstvima putem pisama objavljenih u San Francisco Chronicle. Za mnoge najbolji film Davida Finchera “Zodijak” inspiriran je upravom tom istinitom pričom. Recenzenti ga hvale zbog povijesno točnog prikaza lova novinara, institucija zakona i javnosti na serijskog ubojicu. Njegov identitet svih ovih godina ostaje misterij.
Zodijak u pismima tvrdi kako je počinio 37 ubojstava, dok je javnosti poznato samo pet slučajeva. Osobe koje su preživjele napad, a takvih je samo dvoje, nisu se slagale sa snimanjem filma o najvećoj traumi koju su doživjele.
Snimanje filma protivno volji žrtava
Michael Mageau, jedini koji je preživio napad 4. srpnja 1969., izjavio je kako se ne želi prisjećati vremena kada ga je Zodijak nastrijelio te usmrtio njegovu prijateljicu Darlene. Scene u filmu aludiraju na činjenicu da su Michael i Darlene zapravo bili ljubavni par, no to nikad nije potvrđeno. Druga osoba koja se isprva protivila snimanju filma i spominjanju njegovog lika je Bryan Hartnell, čije je mišljenje promijenio producent filma. Kasnije je Hartnell izjavio da mu je nakon sastanka s Fincherom bilo jasno kako cilj filma nije senzacionalističko ili netočno prikazivanje događaja, već rekreiranje napada kako su se stvarno dogodili.
Osim odraslih ljudi, meta napada bila su i djeca. U jednome od svojih pisama, 13. listopada 1969., Zodijak je istaknuo kako su djeca školskog uzrasta dobre mete te da misli kako će jedno jutro samo uništiti cijeli jedan školski autobus. Fincher je odrastao na području Zaljeva u doba kad je Zodijak slao to pismo te je potvrdio da se sjeća školskog autobusa u policijskoj pratnji i kako je to bilo strašno iskustvo.
Slavan pod svaku cijenu
Osim putem pisama, Zodijak se javnosti obraćao i preko malih ekrana. Jednom prilikom je nepoznata osoba, koja se identificirala kao Zodijak, nazvala u talk show KGO-TV kad je u njemu gostovao američki odvjetnik Melvin Belli. U slavnome prijenosu uživo 1969. Zodijak je tražio da ga oslovljavaju imenom “Sam” dok su ga u studiju ispitivali je li ih zvao još koji put i koji je razlog ovome pozivu. Naknadno se saznalo kako su vrlo male šanse da je stvarni ubojica nazvao u emisiju, no to je svakako pridonijelo njegovoj popularnosti.
Ruganje policiji
Policija nije ostvarila željeni napredak u vrijeme ubojstava te je čak imala pogrešnu predodžbu o izgledu ubojice. Tome svjedoči susret Zodijaka s policajcem koji ga je primijetio nakon ubojstva taksista 1969. godine. U to vrijeme pretpostavljalo se da je ubojica Afroamerikanac te ga policajac nije priveo. Kasnije se Zodijak oglasio putem još jednog pisma za San Francisco Chronicle u kojem je potvrdio susret s policajcem te se rugao njegovoj nesposobnosti.
Zodijak danas
Gotovo 50 godina kasnije, njegov identitet ostaje jedna od velikih neriješenih misterija. Napisane su brojne knjige o toj temi, a slučaj ostaje omiljen među amaterskim detektivima i svim zaljubljenicima u priče o stvarnim zločinima. Glavni osumnjičeni preminuo je još 1992., no njegovo moždano tkivo čuva se za DNK analizu.