Psi mogu ‘uloviti’ kemijske znakove koje ljudi proizvode kada prenose svoje emocije – uzbuđenje, strah, tjeskobu i razna druga raspoloženja – i to još dok su štenci!
Svaki vlasnik pasa mogao bi vam potvrditi da ih njihov pas razumije bolje od većine ljudi. Ono što ne znaju jest da ih pas doista razumije vjerojatno bolje nego što mogu i pretpostaviti.
Oblik empatije poznat kao ’emocionalna zaraza’
Stručnjaci koji proučavaju veze između pasa i ljudi otkrili su kako psi mogu ‘hvatati’ ljudske emocije, a baš poput djece, i psi često gledaju u lica svojih vlasnika tražeći naznake o tome kako reagirati na ljude i svijet oko sebe; što je oblik empatije poznat kao ’emocionalna zaraza’. Istodobno, i oni doživljavaju oslobađanje oksitocina, jednog od hormona dobrog osjećaja – tipičnog za ljudsko povezivanje.
Zašto psi naginju glavu? Razumiju li nas doista što govorimo?
Godinama se pretpostavljalo da su se oni razvijali kao evolucijska nužnost, jer se pretpostavlja kako vlasnici ne biraju pse koji su ‘obilježeni’ po neugodnom karakteru. No, stvarnost je mnogo ljepša od nečijih hirova i određenih bioloških imperativa.
Mnogi faktori utječu na vezu između psa i njegovog vlasnika, poput neuronske aktivnosti u mozgu psa, pa čak i promjene u mirisu ljudskog tijela. U studiji objavljenoj prošle godine otkriveno je da psi kućni ljubimci, ali i psi i vukovi koji žive u čoporu imaju fiziološke razlike u interakciji s blisko povezanim čovjekom. Kućni ljubimci ispuštaju oksitocin, dok psi koji žive u čoporu i vukovi koji žive u čoporu ne ispuštaju, iako je bilo jasno da više vole biti povezani sa ‘svojim’ čovjekom. Zato istraživači smatraju da je važnije životno iskustvo, a ne pasmina te da ono uzrokuje posebnu vezu s vlasnikom.
Sličniji ljudima nego što mislimo: Mogu li psi sami donositi odluke?
Životno iskustvo dovelo do jačih veza s čovjekom
Nadalje, neki psi dijele ne samo našu radost nego i naš strah. Promatrajući koncentracije kortizola, hormona stresa, druga skupina istraživača otkrila je da su, u usporedbi s lovom i drevnim pasminama nalik vuku, koncentracije kortizola kod pastirskih pasa bile u korelaciji s onima njihovih vlasnika.
Također je primijećeno da psi reagiraju na isti način na koji i njihovi vlasnici, kada naiđu, primjerice, na bebu koja plače: mješavinom pokornosti i budnosti, a jedno istraživanje je čak otkrilo da psi mogu sinkronizirati svoje ponašanje na temelju šest vrsta ljudskih lica: ljutnje, straha, sreće, tuge, iznenađenja i gađenja.
No, kao što naše emocije reflektiraju ponašanje naših ljubimaca, vrijedi i obrnuto. I ljudi prihvaćaju emocije svojih ljubimaca! Lako osjećamo njihov strah i stres, ali i sreću kada nam dotrče veselo mašući repom i ušima. Isto tako, ako pas zalaje ili skoči na nekog drugog psa na livadi mi isti treb projeciramo strah koji osjeća i naš ljubimac. S druge strane spektra, dragi prijatelji dočekani na vratima lijepim riječima mogu uzbuditi psa, skačući na noge gostima unatoč tome što su obučeni da to ne rade.
Dijeljenje života i doma sa psima desetcima tisuća godina stvorilo je intimnu vezu između naših vrsta; međuovisnost koja je objema stranama omogućila da procvjeta mnogo više nego što bismo mogli sami!