Magistra psihologije Anđela Jelić pokrenula je, u suradnji s modnim dvojcem ELFS, hvalevrijednu kampanju na društvenim mrežama u povodu Svjetskog dana poremećaja hranjenja, koji se obilježio 2. lipnja. Kampanju su podržale brojne poznate osobe, prijatelji i suradnici Elfsa, poput, primjerice, Nives i Gorana Ivaniševića, Ane Begić Tahiri, Ivane Mišerić, Mije Dimšić i mnogih drugih.
S psihologinjom smo razgovarali o svim vrstama poremećaja hranjenja, kako do njih dolazi te jesu li pandemija i društvene mreže utjecale na povećanje broja osoba koje se bore s ovom vrstom problema.
Štetan utjecaj na cjelokupno zdravlje
Što su zapravo poremećaji hranjenja?
Poremećaji hranjenja odnose se na nefunkcionalna ponašanja vezana za prehranu i/ili ponašanja koja imaju za cilj kontroliranje tjelesne mase i oblika tijela, koji znatno mogu imati štetan utjecaj na cjelokupno psihofizičko zdravlje.
Uzroci ovih poremećaja su kompleksi i nastaju spletom genetskih, bioloških, psiholoških i socijalnih čimbenika, stoga ne možemo pronaći jednog „krivca“ za razvoj poremećaja
Koje sve vrste poremećaja prehrane postoje i kako dolazi do poremećaja prehrane?
Prema Statističkom i dijagnostičkom priručniku za psihijatrijske poremećaje (DSM 5) najčešći poremećaji hranjenja su: anoreksija, bulimija, poremećaj s prejedanjem te drugačije specificirani poremećaj hranjenja. Danas je sve češće prisutna i ortoreksija (nezdrav odnos prema „zdravoj“ hrani) koja još nije službeni uvrštena u ovoj dijagnostički priručnik. Uzroci ovih poremećaja su kompleksi i nastaju spletom genetskih, bioloških, psiholoških i socijalnih čimbenika, stoga ne možemo pronaći jednog „krivca“ za razvoj poremećaja.
Koji je cilj ove kampanje na društvenim mrežama, koju ste pokrenuli u suradnji s Aleksandrom Šekuljicom i Ivanom Tandarićem iz poznatog modnog dvojca ELFS?
Prije svega podići svijest o tome da naš tjelesni izgled ne određuje našu vrijednost, odnosno da konfekcijska veličina ne određuje vrijednost osobe i njezine sposobnosti.
Poznati u kampanji u povodu Svjetskog dana poremećaja hranjenja
Porast slučajeva u pandemiji
Koje dobne skupine koji poremećaji najviše pogađaju?
Poremećaji hranjenja najčešće pogađaju adolescente i mlade i najčešće su to anoreksija i bulimija. No, danas nije rijetkost da odrasli boluju od ovih poremećaja, posebice s poremećaja s prejedanjem.
Veliki utjecaj imala je i neizvjesnost i nesigurnost koju je tijek pandemije donosio i koja se „pobjeđivala“ upravo manipuliranjem hrane, nejedenjem ili prejedanjem
Je li pandemija utjecala na broj poremećaja u prehrani, imate li brojke?
Nažalost, pandemija je negativno utjecala na poremećaje u hranjenju te su se zabilježili znatno viši brojevi oboljelih, ne samo kod adolescenata i mladih već i kod odraslih osoba. S jedne strane to nije iznenađujuće jer su nam se preko noći bile promijenile životne navike, manje smo imali priliku kretati se, a utjeha se lako pronalazila upravo u hrani koju smo u zalihama čuvali. Veliki utjecaj na to imala je i neizvjesnost i nesigurnost koju je tijek pandemije donosio i koja se „pobjeđivala“ upravo manipuliranjem hrane, nejedenjem ili prejedanjem. Primjerice, u Velikoj Britaniji se dogodio porast od 41% broja djece i mladih koji su završili na liječenju te porast od 86% osoba koje su završile na hitnom liječenju. Slična situacija događa se i u SAD-u, gdje su poremećaji hranjenja među najsmrtonosnijim mentalnim bolestima, što iznosi 10.200 smrtnih slučajeva godišnje
Kako možemo prepoznati da se netko bori s poremećajem prehrane? Kako mu možemo pomoći, kako mu prići?
Mogu se uočiti različite promjene u ponašanju osobe koje se tiču odnosa prema hrani, odnosa s prema vlastitom tijelu, prema drugima, prema vlastitim obvezama te promjene raspoloženja, bezvoljnost, nezainteresiranost, nisko samopoštovanje, perfekcionizam i slično. Potrebno je osobi prići s empatijom i pažljivo potičući osobu na razgovor i pružajući veliko razumijevanje za njezinu situaciju. Nikako ne bismo smjeli etiketirati osobu i ili poistovijetiti s problemom s kojim se suočava. Poremećaji hranjenja najčešće pogađaju adolescente i mlade i najčešće su to anoreksija i bulimija.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Obitelj i okolina imaju važnu ulogu
Koji su prvi koraci prema izlječenju poremećaja?
Prije svega osvijestiti problem te potražiti stručnu pomoć. Važno je naglasiti da obitelj i okolina imaju važnu ulogu u pružanju podrške i osnaživanju osobe kako u samom početku otkrivanja problema tako i za vrijeme puta prema oporavku.
Utječu li ‘savršena tijela na društvenim mrežama na razvoj poremećaja u prehrani i kako?
Definitivno. Fotografije koje gledamo na društvenim mrežama utječu na našu sliku o tijelu koja se odnosi na subjektivan doživljaj vlastitog tjelesnog izgleda koji odražava određene stavove, osjećaje i misli o vlastitom tijelu, kako cijelokupnom tako i o njegovim pojedinačnim dijelovima.
Kako je pokret rastao i postajao sve popularniji, izvorni fokus na prihvaćanju težine počeo se pomicati prema poruci da su “sva tijela lijepa”
Što mislite o body positivity trendu koji je sve više popularan?
Danas se jako puno govori o ovom pokretu, ali mislim da se često ne razumije njegovo pravo značenje, odnosno da se ono krivo interpretira. Stoga bih ovdje ukratko rekla o samom pokretu, njegovim početcima i osnivačicama, kao i glavnim idejama kojima se vodi. Pokret body positivity nastao je kasnih 1960ih godina i za cilj je imao okončanje kulture izrugivanja i diskriminacije ljudi na temelju njihovog tjelesnog izgleda, veličine tijela ili tjelesne težine. Body positivity se prvi put javlja kada su psihoterapeutkinja Elizabeth Scott i Connie Sobczak koja je prošla kroz iskustvo u poremećajima hranjenja nakon smrti svoje sestre, pokrenule web stranicu 1996. „The body positivity“ koja je i danas aktivna. Od 2012. godine njihov pokret se fokusirao na podizanje svijesti o nerealnim standardima ljepote. Kako je pokret postajao sve popularniji, izvorni fokus na prihvaćanju težine počeo se pomicati prema poruci da su “sva tijela lijepa“.
View this post on Instagram
Nedovoljno poznavanje filozofije pokreta
Iako je ovaj pokret, a danas već i pristup prema sebi i vlastitom tijelu sve popularniji, ljudi, općenito govoreći, nisu dovoljno upoznati s filozofiji samog pokreta. Činjenica da postoji mnogo definicija ne može se poreći. Neki tvrde da se body positivity odnosi, primjerice, na podizanje svijesti o prihvaćanju i cijenjenju vlastitog tijelo usprkos nedostacima, da potiče ljubav prema sebi ili osjećaj sigurnosti u vlastitom tijelu te prihvaćanje oblika i veličine vlastitog tijela. No, body positivity se odnosi i na prihvaćanje svih promjena koje se tijekom života prirodno događaju na i u našem tijelu, na primjer, starenje, kod žena promjene tijekom i nakon trudnoće i sl.
Koji je konkretan cilj tog pokreta?
Cilj ovog pokreta jest osvijestiti da svi imamo pravo na pozitivnu sliku o vlastitom tijelu iako ono ne odgovara trenutačnim „standardima“ i to je jako važno. Zašto? Razlog tome leži jer upravo poimanje sebe, odnosno percipiranje sebe i vlastitog tijela na zdrav način utječe na samopouzdanje, vlastito blagostanje i u konačnici na cjelokupno mentalno zdravlje. Zdrava, odnosno pozitivna slika o vlastitom tijelu, odnosno subjektivna percepcija vlastitog tijela, potaknut će nas da prema sebi postupamo nježno, bez restrikcija, bez kažnjavanja i poticanja grižnje savjesti. Drugim riječima, onako kako bismo zapravo i trebali bez obzira na sve trenutačne standarde, situacije, oblike tijela, boju kože, obrazovanje i sl.
Problem se javlja kada se promoviranje vitkog, mršavog, tzv. „savršenog“ tijela povezuje s riječima uspjeh, karijera, ljepota ili prihvaćanje
View this post on Instagram
Kad počinje formiranje slike o vlastitom tijelu?
Formiranje slike o vlastitom tijelu započinje rano u životu. Nažalost, čak i mala djeca mogu patiti od nezadovoljstva vlastitim tijelom, a problemi koji se mogu pojaviti kao rezultat loše i negativne slike o vlastitom tijelu odnose se na depresiju, nisko samopoštovanje i poremećaje u prehrani. Problem se javlja kada se promoviranje vitkog, mršavog, tzv. „savršenog“ tijela povezuje s riječima uspjeh, karijera, ljepota ili prihvaćanje. Osobe koje povjeruju u ovo imaju, nažalost, veći rizik za razvoj nekog od poremećaja hranjenja te izraženo nezadovoljstvo vlastitim tijelom. Upravo ovakve scenarije „body positivty“ želi spriječiti i pomoći ljudima da prepoznaju faktore rizika i preveniraju negativne ishode koji mogu imati visoku cijenu kako za tjelesno tako i mentalno zdravlje.
Danas, nažalost, nerijetko prema osobama koje imaju problem s tjelesnom masom, tu mislim na debljinu i pretilost, imamo određena uvjerenja i stavove i etiketiramo ih kao lijene osobe, osobe bez interesa, neradnike, isključujemo ih iz društva i nerijetko osuđujemo na osnovu njihovog tjelesnog izgleda. Upravo „body positivity“ nastoji destigmatizirati ove osobe i ohrabriti da zavole sebe i svoje tijelo, da budu prisutni u društvu i na društvenim mrežama jer samo tako te osobe mogu napraviti prvi korak i početi ulagati u svoje zdravlje.
Umjesto da nastojimo imati „savršeno“ tijelo nastojmo biti nježniji prema sebi stavljajući zdravlje na prvo mjesto, kako tjelesno tako i mentalno, a posljedično i blagostanje koje je satkano od zdravih odnosa prema drugima
View this post on Instagram
No, postoje i kritike na račun pristupa koji promiče body positivity?
Da, jedna od njih odnosi se na to body positivity nameće da ljudi trebaju raditi bilo što kako bi se osjećali dobro i imali pozitivan stav prema sebi i svome tijelu, što nije istina. Drugim riječima da opravdava sve ono što čine Međutim, ovaj pristup nastoji potaknuti svih da se osjećaju dobro u svom tijelu iako nisu u „trendu“ kojeg nameću mediji, a to je da je mršavost ključ za uspjeh, sreću, ljepotu i zdravlje.
Onda, što nam je činiti?
Bitno je promijeniti obrasce razmišljanja i ponašanja prema sebi. One negativne zamijeniti pozitivnima, no, i tu je potrebno biti pažljiv i ne upasti u zamku frustracije nakon površnih ponavljanja i forsiranja pozitivnosti. Odnosno, potrebno je nastojati biti što realniji prema sebi i vlastitom tijelu ulažući u sebe u smislu osobnog rasta i razvoja, njegujući osobne karakteristike i prave životne vrijednosti. Umjesto da nastojimo imati „savršeno“ tijelo nastojmo biti nježniji prema sebi stavljajući zdravlje na prvo mjesto, kako tjelesno tako i mentalno, a posljedično i blagostanje koje je satkano od zdravih odnosa prema drugima.