Utorak, 25 lipnja, 2024

Sindrom Petra Pana: Kako prevladati strah od odraslog života?

To je pop-psihološki termin koji opisuje pojedince koji imaju teškoća s usvajanjem tipičnog načina života odraslih

Kada ste kao mali gledali crtić Petar Pan, sigurno ste zamišljali sebe kao Wendy ili Petra Pana koji putuju u Nigdjezemsku. Tada je sve izgledalo savršeno, no kad odrastete i shvatite kakav je zapravo lik Petra Pana, malo se dvoumite oko takve ideje idiličnog života.  Do danas ste sigurno susreli bezbroj Panova, onih stvarnih, koji odbijaju prihvatiti odgovornost odraslog života. Zamisao da imate pored sebe ‘dječaka’ koji ne želi odrasti i kojeg stalno morate navoditi na pravi put sada je, blago rečeno, neprimamljiva. Međutim, to se događa i opisano je kao ‘sindrom Petra Pana’. 



Ovaj izraz se proširio nakon što je psiholog Dan Kiley 1983. naslovio svoju knjigu Sindrom Petra Pana, što je potaklo usvajanje ovog pojma koji je danas neslužbeni naziv spomenutog stanja. Pozitivna stvar kod ovog stanja je što mu se može pristupiti na djelotvoran način; ali prije toga ga je potrebno identificirati i prihvatiti. Što je točno ovaj psihološki fenomen, kako ga prepoznati i pristupiti mu i kako može utjecati na naš odnos s partnerom doznajte u ostatku teksta. 

Što je sindrom Petra Pana? 

Sindrom Petra Pana je pojam koji se odnosi na odrasle osobe koje odbijaju prihvatiti odgovornosti koje nosi život odraslih osoba i ponašati se kao odrasli. To je pop-psihološki termin koji opisuje pojedince koji imaju teškoća s usvajanjem tipičnog načina života odraslih. Sindrom Petra Pana može biti ozbiljan i može dijeliti neke osobine s problemima mentalnog zdravlja poput narcisoidnosti, depresije i anksioznosti. Svi ovi aspekti zahtijevaju pažnju i posebnu brigu kako bi osobe mogle prevladati ove izazove i razviti se emocionalno i društveno kao odrasle osobe. Važno je napomenuti da sindrom Petra Pana nije službeni naziv već neslužbeni termin kojeg koriste neki psiholozi i šira javnost. 

Tko može dobiti ovaj sindrom? 

Ponašanja povezana sa sindromom Petra Pana mogu se razviti kod pojedinaca bilo kojeg spola ili rodnog identiteta, no čini se da prevladava među cisrodnim muškarcima. To može biti zbog toksične patrijarhalne kulture koja postavlja snažan naglasak na rodnu binarnost. Žene se često definiraju kao osobe koje se brinu za sve, upravljaju kućanstvom i obiteljskim odgovornostima, te nose najveći teret mentalnog opterećenja i emocionalnog rada potrebnog za ispunjavanje svih ovih uloga.

To može dovesti do loših ponašanja među cisrodnim muškarcima, koji možda nisu naučeni nositi sa odgovornostima i suočavati se s izazovima odraslog života. Još jedan čimbenik koji pridonosi razvoju sindroma Petra Pana je popustljiv ili pretjerano zaštitnički stil roditeljstva. Kada djeca nisu podučavana odgovornosti ili su zaštićena od nelagode, mogu razviti nedostatak emocionalne zrelosti kako stare, što može rezultirati zauvijek djetinjastim ponašanjem u odrasloj dobi.

Važno je prepoznati ove uzorke ponašanja i pružiti odgovarajuću podršku i edukaciju kako bi se osobe mogle razvijati emocionalno i socijalno te prevladati izazove koji proizlaze iz sindroma Petra Pana. Također, promicanje ravnopravnosti spolova i rušenje rodnih stereotipa može pridonijeti stvaranju zdravijeg društvenog okruženja u kojem pojedinci ne osjećaju pritisak da se pridržavaju toksičnih rodnih uloga i očekivanja.

Kako sindrom Petra Pana može utjecati na vezu ili bračni odnos? 

U početku veze, partner se može činiti savršenim, ispunjavajući sve vaše želje i očekivanja. Možda se osjećate sretno i uzbuđeno, kao da ste dobili na lutriji i jedva čekate da ga upoznate s roditeljima. No, kako veza napreduje, počinjete primjećivati promjene u partnerovom ponašanju i povezanosti.

Partner može postati manje zaigran i zabavan te se može udaljiti emocionalno. Osjećate se kao roditelj koji mora neprestano podsjećati svoje izgubljeno dijete da obavi svoje obveze i pridržava se zajedničkih planova. Možda primjećujete da partner provodi više vremena s prijateljima i zanemaruje emocionalni angažman prema vama.

Zbog osjećaja nezadovoljstva u vezi, mogu se javljati ogorčenost i frustracija. Začarani krug konflikata i nesporazuma može se nastaviti sve dok se ne suočite s izvorom problema. Komunikacija je ključna za njegovo razumijevanje i rješavanje. Potrebno je otvoreno razgovarati o svojim osjećajima, potrebama i očekivanjima kako biste oboje mogli raditi na izgradnji snažnije i zdravije veze.

Može li se ovaj sindrom ‘liječiti’ i kako mu pristupiti? 

Pozitivna promjena je moguća, ali samo ako je osoba spremna izaći iz svoje nelagode i straha od odgovornosti. Važno je prvo razmisliti o motivaciji koja stoji iza potrebe za promjenom. Ne možemo prisiliti druge da traže pomoć, ali možemo postaviti granice u vezi s tim. Postavljanje granica ne znači postavljanje zahtjeva svom partneru, već osobnu procjenu u čemu želimo ili ne želimo sudjelovati.

Još jedan od načina kako možemo suzbijati ovaj sindrom, je obraćanje stručnoj osobi, naravno u dogovoru sa svojim partnerom. Bračni terapeuti, pa čak i psiholozi, su odličan način za suočavanje s ovim problemom i nipošto ne smijemo osjećati teret okoline. 

U vezi s partnerom koji pokazuje znakove sindroma Petra Pana, možete razmotriti dvije opcije. Prvo, razmislite o tome jeste li spremni nastaviti u vezi i postaviti granice koje će poticati rast i emocionalnu zrelost kod partnera. Drugo, ako se partner ne mijenja ili ne želi raditi na sebi, možda ćete se morati odvojiti od takve veze kako biste zaštitili svoje dobrobiti. Traženje partnera koji je voljan rasti uz vas i zajedno se suočavati s izazovima odraslog života može stvoriti temelj zdravije i odrasle veze. Ključno je ostati otvoren za promjene, kako kod sebe tako i kod partnera, i podržavati jedni druge u procesu rasta i razvoja.

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime