Nije nikakva novost niti revolucionarno otkriće da je svijet u kojem živimo toksičan. Može to, naravno, imati različite konotacije, no jedna od njih je i ta da svakodnevno živimo okruženi raznim kemikalijama i toksinima, čak i onda kada smo možda uvjereni da živimo i hranimo se zdravo.
Pa i kada obavezno pročitamo deklaracije proizvoda koje kupujemo, konzumiramo i odijevamo, ponekad zaboravimo da ‘opasnosti’ vrebaju i iz raznih deterdženata, sredstava za čišćenje, iz kuhinjske aluminijske folije, uporabne plastike, pitke vode iz slavine koju svakodnevno konzumiramo, zraka i tla, ili, pak, voća i povrća koje često konzumiramo jer je ‘zdravo’, omiljenog nam ruža za usne….
Kako krom može postati vrlo opasan za naše zdravlje
Lista je poprilično duga. Možda se sve to još uvijek čini ‘nedovoljno’ opasnim za naše zdravlje, no dobro je znati i informirati se otkud sve vrebaju toksini i teški metali.
Primjerice, jedno od novijih istraživanja stručnjaka sa američkog The University of California iz Riversidea otkrilo je kako zahrđale metalne vodovodne cijevi u kombinaciji sa zaostalim dezinficijensima (kojima se vodovodna mreža povremeno tretira), proizvode određenu količinu šesterovalentnog kroma. Krom kao mineral sam po sebi nije štetan, esencijalan je za funkcioniranje tijela jer sudjeluje u metabolizmu ugljikohidrata i masti, ali je manje poznat od željeza, kalcija ili magnezija jer nam ga treba u tragovima, pa se rijetko događa da ga ne unosimo dovoljno u tijelo redovnom prehranom. Ima ga puno u pivskom kvascu, ali i u običnom pivu.
No, krom može postati opasan ovisno o njegovom oksidacijskom stanju. Trovalentni je bezopasan, ali šesterovalentni je dokazano kancerogen, iako ga se i dalje obilato koristi u industriji, za štavljenje kože, u proizvodnji boja, cementa i antikorozivnih sredstava. U tijelo može ući gutanjem, udisanjem pa i preko kože. Američki stručnjaci otkrili su kako je upravo taj najopasniji krom nuspojava interakcije metalnih vodovodnih cijevi i dezinfekcijskih sredstava.
I u Hrvatskoj se voda tretira klorom kao dezinficijensom baš kao i u SAD-u. Ta priča ima dodirnih točaka sa slučajem tvrtke Pacific Gas and Electric Company (PG&E) koja je godinama puštala otpadne vode u zabitima Mojave pustinje istočne Kalifornije koje su sadržavale šesterovalentni krom i tako uzrokovale teška oboljenja rijetkom tamošnjem stanovništvu, jer su te vode ušle u vodoopskrbi sustav, a o čemu je snimljen i blockbuster ‘Erin Brockovich’.
Niz je različitih štetnih tvari koji se nalaze u i na hrani
O prisutnosti toksina i teških metala u svakodnevnom životu te prevenciji od istih popričali smo sa prof. dr. sc. Jasnom Bošnir, dipl. ing., voditeljicom Odjela za zdravstvenu ispravnost i analizu hrane i predmeta opće uporabe pri Nastavnom zavodu ‘Dr. Andrija Štampar’ kako bismo pronašli odgovore barem na neka pitanja vezana uz tu sveobuhvatnu temu.
“U našem okruženju postoji niz različitih štetnih tvari kojima pojedinac može biti izložen tijekom svog života, bilo da su iz prirodnog izvora ili su posljedica ljudskog djelovanja. Izloženost ljudi navedenim tvarima može biti iz zraka, vode, hrane, tla. Kada govorimo o hrani, štetne tvari predstavljaju kontaminanti kao što su metali, mikotoksini, nitrati u zelenom lisnatom povrću, policiklički aromatski ugljikovodici, dioksini i njima slični spojevi, perklorati, biljni toksini, toksične tvari koji u hrani nastaju tijekom njezine obrade ili tzv. procesni kontaminanti kao što su akrilamid i 3-MCPD. U skupinu štetnih tvari pripadaju i ostaci pesticida koji se mogu naći na i u hrani – osobito voću, povrću, žitaricama i njihovim proizvodima, a trenutno se u svijetu koristi njih gotovo 1000. Jednako tako, hrana može sadržavati i nedozvoljene aditive ili aditive koji su dozvoljeni za pojedinu vrstu hrane, ali se u njoj nalaze u količini većoj nego što je dopušteno”, objašnjava dr. Bošnir.
Zato upozorava kako je važno istaknuti i opasnost od alergena u hrani – posebno za osobe s intolerancijom na hranu ili osobe koje su alergične na određene sastojke hrane. Sve navedene štetne tvari, odnosno kontaminanti, u hrani regulirani su određenim zakonskim propisima na razini EU. Propisi reguliraju najveće dozvoljene količine pojedinog kontaminanta u hrani. Ako sadrži neki od kontaminanta u količini većoj od dozvoljene, u tom slučaju hrana se smatra zdravstveno neispravna i ne može se nalaziti u prometu.
Živa vreba iz školjkaša i ribe, arsen iz riže…
“Kada govorimo o metalima u hrani, Uredbom su regulirani olovo, kadmij, arsen, živa i kositar. Granice za olovo određene su u dječjoj hrani, hrani za posebne medicinske potrebe, voću, povrću, sokovima, sirovom mlijeku, žitaricama, mesu, ribama, glavonošcima, mastima, uljima, vinu te medu. Svaka od navedene kategorije hrane ima određenu najveću količinu olova koju može sadržavati u sastavu, a da se smatra zdravstveno ispravnom. Tako npr. školjkaši mogu sadržavati 1,5 mg/kg olova, a početna i prijelazna hrana za dojenčad koja se stavlja na tržište u tekućem obliku samo 0,01 mg/kg. Kadmija najviše mogu sadržavati gljive, školjkaši, glavonošci i neke iznutrice, do 1 mg/kg, korjenasto i gomoljasto povrće do 0,1 mg/kg, a ostalo voće i povrće do 0,05 mg/kg. Živa kao kontaminant, povezuje se najčešće sa ribom. Zbog bioakumulacijskih i bioamplifikacijskih svojstava, živa se kumulira u ribi, stoga ribe koje dulje žive i veće su težine mogu u svom sastavu imati i veće količine žive, kao što su tune, sabljarke i morski psi. Najveća dozvoljena količina žive koju riba može sadržavati iznosi 1 mg/kg. Kada govorimo o arsenu, u hrani kao što je riža i proizvodi od riže, te hrana na bazi riže namijenjena maloj djeci, regulirana je količina anorganskog arsena, obzirom da je njegova toksičnost znatno veća od ostalih oblika arsena, a kreće se od 0,1 do 0,3mg/kg”, navodi naša sugovornica.
I hrana u popularnoj limenoj ambalaži, ističe, kao što su konzervirano voće i povrće, pića u limenkama i drugi slični proizvodi može biti kontaminirana kositrom, stoga je za navedenu skupinu proizvoda određena najveća dozvoljena količina anorganskog kositra koja iznosi od 50 mg/kg za dječju hranu u limenoj ambalaži do 200 mg/kg za ostale vrste hrane, osim za pića za koje ta granica iznosi 100 mg/kg.
Koje su nuspojave najčešćih teškim metala na organizam?
Osim hranom navedeni metali mogu se u organizam unijeti i vodom, ali i zrakom. Stoga kada se radi izloženost osobe pojedinom kontaminantu, mora se uzeti u obzir izloženost iz svih izvora, kako bi se utvrdila prava količina izloženosti te procijenilo moguće štetno djelovanje.
“Svaki od navedenih metala u organizmu ima svoj način i put djelovanja. Olovo tako djeluje na centralni živčani sustav, uzrokuje neurološke smetnje, a kod djece smanjuje kognitivni kapacitet te su narušene sposobnosti koncentracije, pamćenja i pažnje. Izloženost kadmiju se povezuje s povišenom incidencijom bubrežne patologije, osteoporozom, leukemijom, hipertenzijom, te nastankom zloćudnih tumora pluća, a Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) svrstala je kadmij u prvu skupinu karcinogena za ljude. Živa se kao metal nalazi u organskom anorganskom i elementarnom obliku. Svi oblici žive kao i njezini spojevi su potencijalno toksični, a njihova toksičnost ovisi o koncentraciji u pojedinom organizmu. Hranom se u organizam uglavnom unosi organska metil živa koja je ujedno i najtoksičniji oblik žive. Lako prelazi transplacentarnu barijeru i može djelovati teratogeno, a ciljno mjesto djelovanja je središnji živčani sustav”, upozorava dr. Bošnir.
Kako spriječiti trovanje hranom?
Toksičnost arsena, pak, ovisi o njegovom kemijskom obliku i oksidacijskom stanju. Anorganski arsenovi spojevi (arsin, arsenit, arsenat) vrlo su toksični. Simptomi akutnog otrovanja osoba anorganskim arsenom su teški poremećaji probavnog sustava, a može doći i do zatajenja jetre i bubrega te do kardiovaskularnih poremećaja. Kronična izloženost može prouzročiti pigmentaciju kože, te neke vrste karcinoma kao što su karcinom pluća, mjehura, jetre, bubrega i kože!
Ističemo kako hrana koja se nalazi na policama trgovina mora biti zdravstveno ispravna i ne smije sadržavati bilo koji kontaminant u količini većoj od dopuštene. Stoga kada je hrana u pitanju, važno je napomenuti da konzumiranjem raznovrsne hrane u primjerenim količinama, te hrane pripremljene na pravilan način, neće doći do štetnog utjecaja na zdravlje navedenim kontaminantima.
Locavore pokret brine o okolišu, čuva zdravlje i osnažuje lokalnu zajednicu
I kozmetika mora proći stroge kontrole
Tvari (sirovine) za koje postoje znanstveni dokazi da su toksične i da mogu negativno djelovati na zdravlje ljudi zabranjene su za uporabu u kozmetičkoj industriji i nalaze se na popisu zabranjenih tvari Prilog I. Uredbe br. 1223/2009 koja regulira kozmetičke proizvode. Na popisu se između ostaloga nalaze i teški metali (olovo, kadmij, arsen, živa, antimon) koji ne smiju biti namjerno dodani/korišteni u postupku proizvodnje, iako postoje neke sirovine (boje) koje zbog svoga podrijetla mogu sadržavati određene količine najčešće olova i u tom slučaju Uredba zahtjeva da se sirovina pročisti do maksimuma, a za slučaj da ostane ostatak koji se ne može ukloniti (mora postojati dokaz o tome) potrebno je toksikološkim izračunima dokazati da ta količina koja je zaostala i može se naći u konačnom proizvodu ne može imati negativan utjecaj na zdravlje ljudi…
Uglavnom, svaki kozmetički proizvod prije plasiranja na tržište treba imati Izvješće o sigurnosti/Safety Assessment. Kada su u pitanju ruževi za usne tu postoji povećana opasnost za unos štetnih tvari ako ih proizvod sadrži iz razloga što se ruž ne ukloni s usana prije konzumacije jela i pića pa se onda u većini slučajeva pojede s hranom.
“Bez obzira radi li se o hrani ili kozmetičkom proizvodu, ne postoje zahtjevi za isticanjem štetnih tvari. Svaki proizvod koji se stavlja na tržište i koji je dostupan potrošačima, mora biti siguran i zdravstveno ispravan. Količina unijete toksične tvari ovisi o vrsti hrane koju konzumiramo kao i o količini kontaminanta koji je prisutan tog trenutka u hrani. No, nažalost, problem vezan uz sigurnost hrane i predmeta opće uporabe nije samo u kontroli kontaminanata, nego sve veći izazov postaje utvrđivanje njihovih patvorina”, zaključuje dr. sc. Jasna Bošnir.
Greenwashing – sve je više pokušaja prodaje lažne prirodne kozmetike
Što učiniti ako sumnjate da ste ‘puni’ teških metala?
Osjećate li bilo kakve zdravstvene tegobe i sumnjate da ste možda ‘otrovani’ teškim metalima, možete napraviti testiranje putem mokraće, krvi ili kose. Otkriju li nalazi da ste ‘pozitivni na metale’ možete pokušati nabaviti proizvod za čišćenje organizma od teških metala, ili, još bolje, posavjetujte se sa svojim liječnikom što napraviti.
Isto tako, što više izbjegavajte izvore teških metala – primjerice, pribor za kuhanje od aluminija zamijenite onim od nehrđajućeg čelika, izbjegavate aluminjsku foliju, klonite se zadimljenih prostora, smanjite kontakt s pesticidima, bojama i kozmetikom sumnjivog porijekla…
Nastojte se hraniti što zdravije i raznovrsnije – s minimalno prerađenim namirnicama, ali ih dobro operite i očistite (primjerice, svježe voće i povrće, mesa i jaja iz slobodnog uzgoja…) te svakako redovito koristite probiotike koji paze na zdravlje našeg probavnog sustava.