Svi smo barem nekad bacili kreker ili krišku pizze na pod i razmišljali kako bi to ipak mogli pojesti – a možda i jesmo – pozivajući se na pravilo pet sekundi.
Ali, je li uopće dobro jesti hranu koja je pala na tlo? Je li taj ‘posvećeni’ komad pizze zapravo zaštićen u tih ‘svetih pet sekundi’ ili je sve laž u koju volimo vjerovati?
“Pa, zapravo ne volim govoriti ljudima što da rade”, objašnjava Don Schaffner, ugledni profesor na Odjelu za znanost o hrani na Sveučilištu Rutgers i dodaje: “Volim pričati ljudima o znanosti i pustiti ih da sami odluče. Svakako, ako nešto ispustiš na tlo, može doći u kontakt s klicama, a ako te klice pojedeš, možeš se razboljeti.”
Bilo da je pravilo pet sekundi ― ili 10 ili tri sekunde, kako god ga nazvali ― istina je složena, objašnjavaju stručnjaci. Ovisi o nekoliko varijabli, uključujući vrstu hrane, vrstu poda i čime je ta površina potencijalno kontaminirana. Evo zašto!
Kako je nastalo pravilo pet sekundi?
Nitko nije siguran odakle potječe pravilo pet sekundi, ali se često pripisuje mongolskom vladaru Džingis-kanu iz 13. stoljeća, za kojeg se kaže da je imao pravilo da se hrana koja padne na pod može pojesti. Naime, neki povijesni citati o Džingis Kanu navode kako se vjerovalo da “ako je nešto dovoljno dobro za njega, onda je sigurno za sve“.
Međutim, ljudima tog doba nedostajalo je znanje o mikroorganizmima i o tome kako oni mogu uzrokovati bolesti, tako da jedenje hrane s poda možda nije bila dobra odluka – piše u knjizi ‘Jeste li upravo to pojeli?’ autora Dawsona i Brina Sheldona.
Ne bacajte hranu: Poznati kuhari savjetuju kako iskoristiti i zadnje mrvice!
Što se događa kada ispustite hranu na pod?
I Dawson i Schaffner proučavali su pravilo pet sekundi i što se događa kada različita hrana dođe u dodir s različitim površinama. U studiji iz 2006. objavljenoj u Journal of Applied Microbiology, Dawson i drugi istraživači ispitali su utječe li duljina vremena koje je hrana bila u kontaktu s kontaminiranom površinom na prijenos bakterija u hranu. Testirali su tri vrste poda – pločice, drvo i tepih – kontaminirane salmonelom, te dvije vrste hrane: bolognese i kruh.
Istraživanje je pokazalo da su najvažnija razina onečišćenja poda i vrsta površine. Tepih je dulje zadržavao više bakterija, ali se nisu prenosile toliko na hranu; porozna površina tepiha omogućila je bakterijama da ne ostanu na površini. Bakterije mogu živjeti na suhim površinama i do nekoliko tjedana, tako da je potencijal kontaminacije velik.
Koje namirnice najviše prenose bakterije?
Schaffner je 2016. bio koautor studije koja je testirala lubenicu, kruh, kruh s maslacem i gumene bombone na kontaminirani nehrđajući čelik, pločice, drvo i površine različitih tepiha – na manje od sekunde, 5 sekundi, 30 sekundi i 300 sekundi.
Istraživanje je pokazalo da se najviše bakterija prenosi na lubenicu, a najmanje na gumene bombone. Dulja izloženost bila je glavni faktor, ali kontaminacija se dogodila čak i u djeliću sekunde.
“Naše istraživanje je pokazalo da je u svakom pojedinom stanju – bez obzira na kojoj površini, hrani ili u koje vrijeme – uvijek su postojali eksperimentalni pokusi u kojima smo vidjeli prijenos nekih bakterija”, rekao je Schaffner.
Dr. sc. Jasna Bošnir: Nismo ni svjesni na koje se načine trujemo teškim metalima
Ostali faktori utječu na pravilo pet sekundi
Iako je važno koliko dugo je hrana na podu, vrsta hrane i ono što se zapravo nalazi na podu jednako je važno, ako ne i više. Razina vlage u hrani ključni je faktor, rekao je Schaffner. Primjerice, u njegovoj studiji, kada su bacili kocke lubenice na različite površine, većina bakterija se prenijela na voće.
Ako ste stekli naviku koristiti plastičnu foliju ili aluminijsku foliju za pokrivanje ostataka, poklopci na tim staklenkama pomoći će vam da to izbjegnete, dodaje. U svojoj kuhinji bez plastike dobro se snalazi, stavljajući prevrnuti tanjur na zdjelu s rashlađenim tijestom ili koristi malu nizozemsku pećnicu za pečenje cikle, umjesto da je prvo pokrije folijom.
Osim bakterija, podovi mogu biti prekriveni prašinom ili dlakom kućnih ljubimaca. To nije nešto što biste htjeli jesti, ali i na tim česticama mogu počivati razne druge bakterije.
Je li pravilo pet sekundi istinito?
“To je zapravo mit”, objašnjava Dawson i dodaje: “Zaista ovisi o tome što je na tlu i gdje hrana pada.”
Hrana će odmah pokupiti bakterije, “tako da se samo kockate ako je pojedete i niste sigurni što je na toj površini”. A bolesti koje se prenose hranom, od salmonele i drugih bakterija, mogu uzrokovati mučninu, povraćanje ili proljev, a mogu biti čak i smrtonosne. Trebali biste se zabrinuti zbog patogenih bakterija i patogenih virusa poput norovirusa koji mogu uzrokovati razne bolesti.
Prema svemu očito je kako pravilo od 5 sekundi ne drži vodu i kako ne postoji ‘sigurno’ vrijeme kada se bakterija neće prenijeti na namirnice!