„Sine moj, ti tako pametno izgledaš, a ovo pitanje ti je tako glupo”, odgovorio je Ćiro Blažević Ranku Stojancu u idiličnoj atmosferi Kraljevice i tako začinio TV tjedan od našeg zadnjeg druženja.
Trener svih trenera
Stojanac, kao jedan od posljednjih romantika novinarstva s osobnim potpisom koji će počesto i namjerno plesati po rubu da od sugovornika izvuče ono što publika želi, a nije u prilici ili ne zna pitati, isprovocirao je Ćiru uoči utakmice s Češkom. Istina, Ćiro je tip sugovornika na čije promjene intenziteta glasa i raspoloženja morate računati u jednom odgovoru. Bile kamere oko vas ili, pak, pričali u opuštenoj atmosferi. Postade tako Stojanac i beskrupulozan „kao i svi koji bi postavili takvo pitanje“.
A pitanje je bilo – je li Dalić trebao otići i prije Eura, budući da u tri godine reprezentacija nije odigrala nijednu dobru utakmicu? Naljutio se trener svih trenera i počeo trenirati strogoću nad novinarom koji mu, sigurni smo, zamjerio nije. Šarmer je Blažević kao malo koji gost u eteru – a najbolje od svega je – što znate da vas šarmira i ne govori uvijek ono što misli, ali to takom lijepo zvuči.
I potpisnik ovih redaka pamti radijski susret. Tema – Rusija, akcija – Engleska, najavljujemo nas dvojica tu važnu utakmicu. U zvučniku svira „Srce vatreno“, na liniji je – Ćiro. Predstavljam se, pitam: „Kako ste?“ a on će kao iz topa: „Evo, sine, čekam tebe da me nazoveš, izvoli, reci koju pametnu…“
I sad dok se toga prisjećam, smijem se jer sam svjestan da bi on preživio i bez tog poziva, ali tada je zvučalo kao da sam mu pozivom donio toliko potreban kisik da bi živio još malo. Ćiro je karizmatičan, zanimljiv, osebujan, svoj. I nadasve eterski prevrtljiv.
Eterski snalažljiv Predsjednik
Eterski je snalažljiv, pak, predsjednik Zoran Milanović. Mjesecima je čekao dan kad će saborskim zastupnicima ”pogledati u oči i pitati ih zašto ne žele zlatu Đurđević na čelu Vrhovnog suda”. Taj dan bio je ovaj četvrtak, a Zoran Milanović ga je proveo u Delnicama. I opet tamo – Ranko Stojanac. Ovoga tjedna “skida“ samo kapitalce. Podsjetio je Predsjednika na saborsko gledanje u oči, ovaj rekao da zbog kadrovskih rješenja ne ide u Sabor, odrecitirao brojalicu o ćeranju, Stojanac prisnažio koju o cjepivu i kako bi rekao Milanović – To je to, bok. Lijepo je čuti, vidjeti i znati da neki novinari slušaju, čuju, reagiraju i ostanu svoji.
Takvima ljudi vjeruju. Reuters je, pak objavio istraživanje povjerenja u medije u prošloj 2020. godini. Čak 57 posto ispitanika na tjednoj se bazi informira i najviše vjeruje Novoj TV. U tom laboratoriju kvalitete, još se jednom pokazalo, rade ljudi čija se lica pamte, imena znaju, a profesionalnost cijeni, poštuje i voli. Ekipi s Remetinečke ceste iskrene čestitke.
Mediji su prepuni nijansi, jedino je kvaliteta crno-bijela tehnika. Ili jesi, ili nisi.
Crno-bijeli je i svijet u seriji Gorana Kulenovića i Igora Mirkovića. Gušt je opet uz popodnevnu kavu gledati reprize na Prvom HRT-a. Svi su sjajni, ali najbolja je Anica Dobra. Antologijska žena i glumica od koje zastaje dah. I nadimak koji joj je dao osječki ekspert za nadimke Željko. Zove je – majonez – po sceni iz prve epizode jer upravo majonezu Dobra ne smije jesti zbog tena. Sve u svemu – sve je za prste polizati.