ELVIS COSTELLO & THE IMPOSTERS
The Boy Named If
Capitol – Universal
*****
Elvis Costello je, uz Paula Wellera, apsolutno najmarljiviji izdanak britanske punkersko-novovalne scene poznih sedamdesetih. Pače, pravi je radoholičar koji je na dosadašnja 32 studijska albuma pokazao savršena snalaženja u najrazličitijim žanrovima. Ako itko sumnja u njegove radne i diskografske navike, razuvjerit će ga gole brojke i slova jer od listopada 2020. Costello je objavio čak šest albuma.
Još jedan povratak korijenima
“The Boy Named If” je, kao i prethodna “inventura” ranih radova u španjolskim prepjevima, još jedan povratak korijenima. Onima s albuma “This Year Model”, “Armed Forces”, “Imperial Bedroom” ili nekim kasnijim ostvarenjima iz “prve faze”, ali i bazičnom rock and rollu. Stoga je singl i prvi broj albuma “Farewell OK” retro rock na tragu posezanja Beatlesa za rock and rollom Chucka Berryja iz prethodne dekade na “Back To The USSR”. Uz žestoku Costellovu gitaru koja priziva rane dane Attractionsa. Pomalo kriptičan naslov albuma, objašnjava sam Costello, govori o njegovom i svačijem imaginarnom prijatelju (na njega se odnosi ono If), o “tajnom liku” tijekom odrastanja koji zna pravu istinu o nama i sve naše pogreške.
Naslovni broj albuma također ima (zapravo ništa čudno!) beatlesovske konotacije jer je kotrljajuća tema gotovo pa idealan križanac tipičnog Costella (s mladenačkim “gnjevnbim”! vokalom) i “Come Together”. “Penelope Halfpenny” – posebice zbog orgulja Stevea Nievea i odličnog bubnjanja Petea Thomasa – priziva konstrukciju brojeve poput “(I Don’t Wanna Go To) Chelsa” i melodioznost “Accidents Will Happen”.
Naprosto fascinantan album
“The Difference” nastavlja niz u laganijem ritmu, no sa zaraznim refrenom i osunčanom melodijom naslonjenom na onaj očaravajući pop “Imperial Bedrooma”. Baš kao i u formalnoj laganici “What If I Can’t Give You Anything But Love” s Costellu tako omiljenim energičnijim “brejkovima” i stilistikom countryja. “Paint The Red Rose Blue” i “My Most Beautiful Mistake” su, pak, rasne balade kakve pamtimo s “King Of America”, “Mistook Me For A Friend” rockerski brzac s čudesnim začinima Nieveovih vječno garažnim rockom ranih šezdesetih nadahnutih orgulja te čvrstim ritmom Thomasa i basiste Daveya Faraghera, a “Magnificent Hurt” pogled prema “Pump It Up” i – opet – Beatlesima, odnosno njihovim pozadinskim višeglasjima.
“The Man You Love To Hate” je od onih osebujnih Costellovih brojeva čije nadahnuće seže i do engleskog music halla na kojeg su se naslanjali i Kinks. “The Death Of Magic Thinking” još jednom pokazuje koliko je u Impostersima važan Thomas, ali i svježinu Costellova vokala. Album zaključuju mccartneyevska laganica “Trick Out Of Truth” na tragu davne “Allison” te sjajna nježna balada “Mr Crescent” odsvirana u maniri “Blue Moona”.
Za sve koji su Costella posvojili prije nego što li je krenuo na transžanrovske ekskurzije od countryja, americane, komorne klasične glazbe pa do neworleanskog bluesa, Tin Pan Alleya i soula te jazza, “The Boy Named If” je “must have”! Naprosto fascinantan album.