Nako kino uspjeha i hypea stvorenog oko svih nastavaka Wes Cravenovih „Screamova“ nemali je broj osobito američkih filmaša pokušao na novi način pomiješati predvidljive sastojke teen horora. Šestoro, sedmoro mladih na izoliranom mjestu (dvorac, kuća, imanje, ljetnikovac) odlaze na weekend party ili sastanak pod bilo kojim izgovorom na nekoliko dana, ali uglavnom u potrazi za zabavom, unutar koje će se seksualno potrošiti, opijati, drogirati, a na kraju 80% njih biti slashirano i raskasapljeno na razne načine. Tada na scenu stupa klasična hitchcockovska i christievska whodunit metoda otkrivanja i eliminiranja najmanje sumnjivog ubojice. Zasićenje pokušajima kreativnih rješenja unutar opisanog doprinijelo je dokidanju atraktivnosti i izostanku komercijalnog uspjeha mnogih novih naslova odnosnog žanra.
Ovogodišnje najugodnije iznenađenje opisanog žanra “Bodies Bodies Bodies” nizozemske redateljice i glumice Haline Rejin bazirano na scenarističkom predlošku Sarah De Lappe uz strogo poštivanje svih pravila žanra unijelo je plot twistom toliko potrebno iznenađenje i odmah na način gotovo kao što je M. Night Shymalan zbunio i oduševio svijet u “Šestom čulu”.
Jednostavan, a drugačiji kraj filma
Ovdje ne govorimo o filmskom remek djelu poput njegova debija, niti ičim motivskim slično “I see dead people” momentu, ali je efekt zaokreta na kraju u potrazi za ubojicom jednako osvježavajuć koji film od još jednog prosječnog u nizu whodoneita čini odličnim i drugačijim čiji kraj neće biti moguće ponoviti, bar ne na ovako zabavan način.
Spoiler free moment reći će samo da velika većina ljubitelja žanra i poznavatelja “pravila” nije dala naslutiti koliko jednostavan, a drugačiji kraj filma može biti. Nešto najsličnije ovome je ponudila prije nekoliko godina vrhunska slasher crna komedija “Tucker & Dale Vs Evil”, no ovdje stajemo da pažljivim filmofilima ne bude previše korisnih podataka za shvaćanje traga kojem stremi kraj “Bodies Bodies Bodies”.
Glumački, mimo trenutno aktualnog i vrlo simpatičnog u ovoj roli Petea Davidsona te Boratove akvizicije, bugarske glumice Marie Bakalove, ostatak casta je regrutiran mahom iz novih nada i ekipe kojima se kroz uloge u ovakvim light djelcima lagano odškrinu vrata zavirivanja na širu scenu. Generacija Z je pokrivena lezbijskim scenama strasti, odnosima bogatih siromašnih, shvaćenih neshvaćenih, svatko sa svojim relativno površnim karakternim znamenkama sudjeluje u profiliranju i karakterizaciji likova dovoljno da zaintrigiraju pažnju između scena odgonetanja tko je ubojica.
Film za svaku preporuku ljubiteljima napetica s brojenjem mladih žrtava a koji nisu lišeni koncepta i ideje zabave.
7/10