Vukovarsko je doba godine, onaj tjedan u kojem sve oči gledaju u Grad heroja, a sva srca pumpaju baš za grad na Dunavu. Tako se to u tišini događa kod nekih od nas i tijekom godine, ali kako se približava 18. studenog te misli i namišljanja postaju glasne. Više od tri desetljeća nakon Vukovar je dobio prvi pravi film o jednom segmentu zbivanja.
“Šesti autobus” Eduarda Galića nije samo ratni film. Zapravo nije uopće. Riječ je o filmu koji razbuđuje i traga za slobodom. Mlada Amerikanka pokušava pronaći čovjeka iz svoje prošlosti, koji nikad neće biti pronađen, i to tijekom najvećeg sukoba na europskom tlu od Drugog svjetskog rata. Riječ je o potrazi za identitetom i istinom na mjestu gdje je istina selektivna, neuhvatljiva i čak se boji. Ispod te potrage ključa potreba za vjerom, vezom i otkupljenjem. Upravo ova tri pojma jako dobro balansira ovaj scenarij jer ničega u ovoj priči nema previše.
Jedna od mogućih priča
Glavnu junakinju glumi mlada slovenska glumica Zala Đurić, a naš Marko Petrić nije slučajno odabran za nositelja muške uloge. Obiteljska filmska manufaktura Galić – producent filma je Galić junior – Dominik – koja već godinama skrbi da bitne teme i pojedinci iz Domovinskog rata ne padnu u zaborav, ovoga puta donijela nam je jednu od mogućih priča. Ima tu ratnih scena koje su prethodile šestom autobusu – sredstvu na kotačima koje je netragom nestalo. Scene puškaranja uravnotežene su sa scenama sadašnjosti koja pokušava rasvijetliti prošlost. Odnos perfekta i prezenta najskliskiji je teren ovakvih priča, no i najveća vrijednost ovog filma. U jednom trenutku junak će reći da se radi o dobroj priči o neuspješnoj potrazi za uspješnim pokoljem. Sjajno se u atmosferu filma uklopila glazbena karizma Gorana Bare u pjesmi Život kao rijeka. Jer ova priča teče, poput Dunava.
View this post on Instagram
Nije lako snimiti film o temi koja dira mnoge sudbine i umjetničkim perom otvara rane za koje nikad nismo sigurni što ćemo pronaći unutra. Eduard Galić je uspio. Nakon što smo 1994. dobili vukovarski prigodničarski uradak Branka Schmidta, “Vukovar se vraća kući”, koji je natopljen patetikom i scenaristički plitak, a svojstven Pavlu Pavličiću, danas imamo zrelu životnu priču satkanu od rata, potrage za istinom i natruha ljubavi, taman da rasplamsa, čula. Kartu za Šesti autobus na kino stajalištu potražite od 17. studenog.
Naslovna fotografija: sestiautobus