Danima iz glave ne izlazi obraćanje javnosti nadbiskupa riječkog Mate Uzinića koji je progovorio o najmučnijim zbivanjima u svetim odajama i zaplakao pred kamerama spominjući da se jedan od pripadnika klera iživljavao nad dječacima u dobi od šest do 13 godina. Zlotvor ne zaslužuje da mu se u ovim retcima spominje ime, jer za ovu priču nije ključan. Ključno je pitanje zašto dio javnosti sumnja u iskrenost Mate Uzinića bez gledanja šireg konteksta njegovog dosadašnjeg djelovanja. Ili možda upravo zbog toga.
Crkva je velik, star i trom sustav u čija gnijezda stršljenova i predatora nije lako taknuti. Čim se netko usudi, biva kažnjen. Možda upravo u tom kontekstu treba gledati premještaj Mate Uzinića iz Dubrovnika u Rijeku, sada, pokazalo se, plamteću točku klerikalnih ćudoređa. Uzinić je dosad u kriznim društvenim situacijama reagirao trezveno, jasno i ljudski. “Radije bih umro od cjepiva, nego živio sa spoznajom da sam nekoga zarazio”, govorio je usred lockdowna na javnoj televiziji i upisao se zlatnim slovima u almanahe hrvatske inteligencije, a to nije jedina izjava na tom tragu.
Različiti nastupi
S ovim i sličnim stavovima Uzinić se može nositi sam, ali za rješavanje stoljetnih problema nepoćudne vrste, ipak mu treba pomoć. Koja, čini se, izostaje jer nema volje. Nekidan u radijskoj emisiji klerikalni djelatnik kaže – nije ovaj potez Uzinića povijesni – bilo ih je još. I spomene prvu kapicu đakovačko – osječke nadbiskupije Đuru Hranića koji je nedavno na istu temu govorio -potpuno različito od Uzinića. Slavonska se kapica uprla objašnjavati da nije reagirao na dojavu župskog alarma zato što se starom čovjeku kad ga mičete s mjesta ruši cijeli svijet. Srušila se njemu koncepcija obrane, pa kad je dobio po prstima morao se ispričavati. A svaka je repriza, zna se, gora od premijere. I dok se Uziniću rosilo oko, Hraniću se, vjerujemo ispod statusne kapice rosilo čelo. Razloge zna on i nada se da ih javnost doznati neće.
Zato ova dva nastupa ne mogu doći u istu rečenicu. Suze su iskorak stoljetnih razmjera jer su iskrene i odraz su karaktera čovjeka koji je dosad uvijek govorio ispravno. Činjenica da ima jasan stav o pravu na izbor žene o sudbini vlastitog tijela, ali i istospolnim parovima i njihovoj djeci, razboritom dijelu društvenog spektra ne daje prostora za sumnju. Onaj drugi djelić mora na nečemu vegetirati.