Malo je onih koji svakoj temi prilaze s iskrom u oku, znatiželjom zainteresiranog djeteta, dubinski povezujući naizgled nepovezivo, a zapravo sasvim logično i normalno. To nam je u dnevne boravke prvi donio Amadeus medija Andrija Jarak sa svojim festivalom jednostavnosti i kvalitete kao kamen temeljac žanra, a nastavljaju rijetki. Kapacitet za biti zabavna u ozbiljnim temama oduvijek ima Dragana Radusinović. Gostujući u Točki na tjedan N1 televizije maestralno je opisala kružnicu oko naše svakodnevice utkajući u istu nužno potrebnu kubnu dimenziju humora koji ne šteti sadržaju, nego cirkuskoj točki o kojoj je riječ dodaje salto za pljesak na otvorenoj sceni.
Komentirajući već opjevane nove granice izbornih jedinica koje su, rekli bismo, tek malo izbotoksirane na pogrešnim mjestima, a naslanjajući se na komentar ustavnih stručnjaka s pravnih katedri u zemlji da novi kroj nije dobar, Dragana je rekla – “Andrej Plenković je njihov student, to su oni odgojili”. Nakon toga, i da je sam Plenković do kraja dana objašnjavao neobjašnjivo, pratili bismo ga sa smiješkom jer ništa ne može dan učiniti besmrtnim kao dobra rečenica izrečena u pravo vrijeme.
Nije ih baš puno imao Tomislav Tomašević u istoj emisiji. Aktivistički docirajuće, mesijanski samodopadno nedostatak argumenata pokušava prikriti taktikom blagog napada dok unutra kuha. Nije široka lepeza obranbenih elemenata, ali jedna rečenica buši slušne kanale . Kad Tomaševića u rijetkim susretima jedan na jedan novinar suoči s nekim problemom, odgovor će biti – to nije problem od jučer. Da, uistinu, disalo se, živjelo, imalo problema i prije svibnja 2021.kad je pupoljak nesposobnosti komuniciranja i utjelovljenja bilo čega drugog osim aktivističkog klatarenja po cestama donio nešto ozbiljniji zadatak. I bolno vene jako dugo. A što će biti s nama sutra, vidjet ćemo.
Mate Uzinić je kao i uvijek bio odličan
Od problema pobjeći ne možemo nikada, sustići će nas i dohvatiti za čuperak koliko god kosa bila kratka. Nadniskup riječki Mate Uzinić hostivao je u inače najpohabanijem TV terminu u Hrvata – Nedjeljom u dva i učinio ga potpuno gledljivim. Otkrio je Uzinić da nije htio iz Dubrovnika između ostalog i jer je znao što ga čeka u Rijeci, ali je morao i sad se s demonima u vlastitim redovima bori kalo najbolje zna. Svjetlost koju je donio u komunikacijski prostor i ove je nedjelje obasjala ono što ne čujemo često. Misterij zla ostaje neriješiva enigma.
U crkvi su štitili vlastite interese potpuno svjesni da štite zlo, a sad se Uzinić obračunava s tim. Njegov domaćin izbjegao je zamku vlastitog uma da mora prekidati i predugo postavljati za trenutak nebitna pitanja i barem sad bio onaj s početka (zlo)rabljenja etera. Imao je Uzinić poruku i za hodače za život. Slažući se s njihovim stavom o početku i začetku života, ne slaže se s načinom na koji manifestiraju svoj stav. “Neće hod promijeniti ništa, problem nelegalnih pobačaja samo će se povećati. Društvo treba evangelizirati, a to traje”, poručio je Uzinić. Mislili mi o evangelizaciji ovo ili ono, ljudi kao što je Uzinić sigurno nam treba. Rijetki su. Dozirajmo ih i čuvajmo. Jer su vrijedni.