Još tamo negdje polovinom devedesetih, kad je Split imao sve ljetne festivale zabavne glazbe – jedan na Prokurativama, a drugi u Uvali Baluni na Zvončacu – u Feral Tribunu je izašla duhovita “dijagnoza” splitskog stanja (glazbenog) uma. Naime, veli ona, nakon što su 1941. splitski skojevci u tadašnjoj Tartaglinoj ulici bacili bombu na talijansku vojnu glazbu i grdo ranili trubače, klarinetiste i svirače tube, Bog Glazbe je prokleo Split osudivši ga na glazbu nižih estradnih bića i čak dva njihova festivala.
Dva različita festivala
Kako vidimo, kletva je aktualna i danas. Jer i ovog ljeta grad ima dva festivala – onaj stari na Prokurativama i “odmetničke” Melodije Jadrana na platou ispred Galerije Meštrović. Naravno, u istom terminu. Što se pak onog prvog dijela kletve tiče, sklonost većinskog stanovništva prema humpa-cumpanjima na tragu nekadašnje zabavne glazbe, svih je minulih desetljeća itekako prisutna. Sumnjate? Nemojte. Jer evo najnovijeg primjera: dok su na polupraznim Prokurativama, u okviru programa bluesa i funka, nastupale sjajne globalno priznate glazbenice Judith Hill i jedna od najboljih svjetskih basistica Ida Nielsen (obje znane suradnice velikog Princea i moćne gomile mega zvijezda), na “onom drugom” festivalu pred mnoštvom splitske publike odvijao se posve drugačiji program.
Ima čak i neke vraške simbolike da je u vrijeme dok je Judith Hill na Prokurativama prašila funk/neo soul nadahnut Arethom Franklin, Wonderom, klasicima “old school” funka, Princeom i Michaelom Jacksonom, ispred Galerije Meštrović izvedena mediteranska misa Tonča Huljića. Jer, kako su to odavno kazali klerici skloni bacanju anateme na rock i ostale “devijantne” inačice glazbe 20. stoljeća, ritam je od Vraga, a melodija od Boga. I – amen. Ama baš navlas isto se dogodilo i dvije večeri kasnije jer dok je na Prokurativama svoju inačicu žestokog high energy funka “brijala” Ida Nielsen, ispred Galerije Meštrović pred mnoštvom Splićana su se čule milozvučne melodije “zabavne glazbe”.
Stvari stoje malo drugačije
Osobno mi nije ni na kraj pameti suditi o tuđem glazbenom ukusu (jer duboko vjerujem da svatko ima pravo birati što želi slušati: cajke, zvijezde trapa, rockere, klape, klasičnu glazbu…), no u slučaju “splitskog stanja glazbenog uma” stvari stoje nekako drugačije. Kao prvo, pokazuju da splitska publika (ona “masovna” koja ne posjećuje koncerte izvan “city limits” ili godinu ranije nabavlja karte za Springsteenovu ljetnu turneju) vječno grinta zbog inozemnih izvođača koji nastupaju u Zagrebu (ah, taj Zagreb kao vječiti mrski rival), Varaždinu, Šibeniku, Puli, Rijeci… a ne dolaze ispod Marjana. A kad im se tako nešto i dogodi, uglavnom – uz rijetke izuzetke poput Iron Maidena ili Rogera Watersa na Poljudu – ostaju doma.
Iz zone sumraka: Tko leti, vrijedi; tko vrijedi, leti; tko ne leti, ne vrijedi
Ili, nemojmo se lagati, drže da kao “domoroci” imaju pravo na besplatne ulaznice ili one koje bi platili dvadesetak kuna. Zar onda ikoga čudi da je prije desetak godina na koncertu Roberta Planta – koji je u Split došao ne kao veteranska odrtina već sa sjajnim bendom i odličnim albumom koji se penjao gornjim dijelom svjetskih rang lista – ili Arctic Monkeysa, bilo više redara i pitara s cvijećem nego li lokalne publike.
No ovog puta dvama splitskim festivalima se dogodilo još nešto: dobili su politički predznak. Jer onaj (legitimni) na Prokurativama je dobio naljepnicu “Puljkovog festivala” (dakle, gradonačelnika koji je pobijedio HDZ na lokalnim izborima), a onaj odmetnički “Plenkijevog”, iliti – HDZ-ovskog, kojeg će, naravno, poduprijeti “njihova” Županija te sve “strukture” koje s državnim proračunom imaju – hmmm, ikakve veze.
Tko ne bi kliknuo
Znakovita je stoga i izjava predsjednice županijske Turističke zajednice koja je u domoljubnoj i kampanilističkoj ognjici kazala: “Vi znate da je Dalmacija pisma, tradicija, umjetnost. Pred hramom umjetnosti Galerijom Meštrović, ovi slavuji s dalmatinskom pismom neka nose priču o našoj lipoj Dalmaciji i našim jezikom. Budimo što autentičniji, volimo stranu glazbu, ali do dalmatinske pisme nema i zato velika podrška Melodijama Jadrana”. I k tome, euforično prije nego što je ljeto zapravo i počelo, kazala je da s ponosom Melodijama Jadrana daje titulu top manifestacija ovoga ljeta u županiji.
A mogla je recimo guglati. Pa vidjeti da Splitski festival (da ne bude zabune, dakle “onaj Puljkov”) traje dva tjedna te da idućeg tjedna na Prokurativama i “slavuji” koji će uz sjajne glazbenike Jazz orkestra HRT-a izvoditi “klasike” iz povijesti Splitskog festivala, da dan kasnije nastupaju mladi izvođači kojima Prokurative ustupaju platformu za daljnju afirmaciju, a da u završnoj večeri pak dolazi uobičajeni festivalski natjecateljski zabavnoglazbeni program. Sa “slavujima” i “starim kajlama”.
Pa tko onda ne bi kliknuo – nima Splita do Splita!