Ponedjeljak, 2 listopada, 2023

Zona sumraka: Dva ljetna splitska festivala: Prokletstvo talijanske limene glazbe

Nakon što su 1941. splitski skojevci u tadašnjoj Tartaglinoj ulici bacili bombu na talijansku vojnu glazbu i grdo ranili trubače, klarinetiste i svirače tube, Bog Glazbe je prokleo Split osudivši ga na glazbu nižih estradnih bića i čak dva njihova festivala

Još tamo negdje polovinom devedesetih, kad je Split imao sve ljetne festivale zabavne glazbe – jedan na Prokurativama, a drugi u Uvali Baluni na Zvončacu – u Feral Tribunu je izašla duhovita “dijagnoza” splitskog stanja (glazbenog) uma. Naime, veli ona, nakon što su 1941. splitski skojevci u tadašnjoj Tartaglinoj ulici bacili bombu na talijansku vojnu glazbu i grdo ranili trubače, klarinetiste i svirače tube, Bog Glazbe je prokleo Split osudivši ga na glazbu nižih estradnih bića i čak dva njihova festivala.

Dva različita festivala



Kako vidimo, kletva je aktualna i danas. Jer i ovog ljeta grad ima dva festivala – onaj stari na Prokurativama i “odmetničke” Melodije Jadrana na platou ispred Galerije Meštrović. Naravno, u istom terminu. Što se pak onog prvog dijela kletve tiče, sklonost većinskog stanovništva prema humpa-cumpanjima na tragu nekadašnje zabavne glazbe, svih je minulih desetljeća itekako prisutna. Sumnjate? Nemojte. Jer evo najnovijeg primjera: dok su na polupraznim Prokurativama, u okviru programa bluesa i funka, nastupale sjajne globalno priznate glazbenice Judith Hill i jedna od najboljih svjetskih basistica Ida Nielsen (obje znane suradnice velikog Princea i moćne gomile mega zvijezda), na “onom drugom” festivalu pred mnoštvom splitske publike odvijao se posve drugačiji program.

Ima čak i neke vraške simbolike da je u vrijeme dok je Judith Hill na Prokurativama prašila funk/neo soul nadahnut Arethom Franklin, Wonderom, klasicima “old school” funka, Princeom i Michaelom Jacksonom, ispred Galerije Meštrović izvedena mediteranska misa Tonča Huljića. Jer, kako su to odavno kazali klerici skloni bacanju anateme na rock i ostale “devijantne” inačice glazbe 20. stoljeća, ritam je od Vraga, a melodija od Boga. I – amen. Ama baš navlas isto se dogodilo i dvije večeri kasnije jer dok je na Prokurativama svoju inačicu žestokog high energy funka “brijala” Ida Nielsen, ispred Galerije Meštrović pred mnoštvom Splićana su se čule milozvučne melodije “zabavne glazbe”.

Stvari stoje malo drugačije

Osobno mi nije ni na kraj pameti suditi o tuđem glazbenom ukusu (jer duboko vjerujem da svatko ima pravo birati što želi slušati: cajke, zvijezde trapa, rockere, klape, klasičnu glazbu…), no u slučaju “splitskog stanja glazbenog uma” stvari stoje nekako drugačije. Kao prvo, pokazuju da splitska publika (ona “masovna” koja ne posjećuje koncerte izvan “city limits” ili godinu ranije nabavlja karte za Springsteenovu ljetnu turneju) vječno grinta zbog inozemnih izvođača koji nastupaju u Zagrebu (ah, taj Zagreb kao vječiti mrski rival), Varaždinu, Šibeniku, Puli, Rijeci… a ne dolaze ispod Marjana. A kad im se tako nešto i dogodi, uglavnom – uz rijetke izuzetke poput Iron Maidena ili Rogera Watersa na Poljudu – ostaju doma.

Iz zone sumraka: Tko leti, vrijedi; tko vrijedi, leti; tko ne leti, ne vrijedi

Ili, nemojmo se lagati, drže da kao “domoroci” imaju pravo na besplatne ulaznice ili one koje bi platili dvadesetak kuna. Zar onda ikoga čudi da je prije desetak godina na koncertu Roberta Planta – koji je u Split došao ne kao veteranska odrtina već sa sjajnim bendom i odličnim albumom koji se penjao gornjim dijelom svjetskih rang lista – ili Arctic Monkeysa, bilo više redara i pitara s cvijećem nego li lokalne publike.

No ovog puta dvama splitskim festivalima se dogodilo još nešto: dobili su politički predznak. Jer onaj (legitimni) na Prokurativama je dobio naljepnicu “Puljkovog festivala” (dakle, gradonačelnika koji je pobijedio HDZ na lokalnim izborima), a onaj odmetnički “Plenkijevog”, iliti – HDZ-ovskog, kojeg će, naravno, poduprijeti “njihova” Županija te sve “strukture” koje s državnim proračunom imaju – hmmm, ikakve veze.

Tko ne bi kliknuo

Znakovita je stoga i izjava predsjednice županijske Turističke zajednice koja je u domoljubnoj i kampanilističkoj ognjici kazala: “Vi znate da je Dalmacija pisma, tradicija, umjetnost. Pred hramom umjetnosti Galerijom Meštrović, ovi slavuji s dalmatinskom pismom neka nose priču o našoj lipoj Dalmaciji i našim jezikom. Budimo što autentičniji, volimo stranu glazbu, ali do dalmatinske pisme nema i zato velika podrška Melodijama Jadrana”. I k tome, euforično prije nego što je ljeto zapravo i počelo, kazala je da s ponosom Melodijama Jadrana daje titulu top manifestacija ovoga ljeta u županiji.

A mogla je recimo guglati. Pa vidjeti da Splitski festival (da ne bude zabune, dakle “onaj Puljkov”) traje dva tjedna te da idućeg tjedna na Prokurativama i “slavuji” koji će uz sjajne glazbenike Jazz orkestra HRT-a izvoditi “klasike” iz povijesti Splitskog festivala, da dan kasnije nastupaju mladi izvođači kojima Prokurative ustupaju platformu za daljnju afirmaciju, a da u završnoj večeri pak dolazi uobičajeni festivalski natjecateljski zabavnoglazbeni program. Sa “slavujima” i “starim kajlama”.

Pa tko onda ne bi kliknuo – nima Splita do Splita!

Pročitajte još...

Iz zone sumraka: Parni valjak – pustimo ih da traju

Parni valjak ima dvije važne osobine koje Hrvati (a ni u susjedstvu nije drugačije) ne podnose: uspješnost i dugovječnost. Jer, za svakog luzera ili samozvanog 'alternativca' kojemu – kazat će - 'nije do komercijale', svaki se tuđi uspjeh doživljava kao vlastiti neuspjeh, a nečija dugovječna karijera, uz pripadajuće teorije zavjere, koristi kao alibi za nedostatak vlastitog talenta, marljivosti, vizije...

Iz zone sumraka: Novi život turbo-folka

Turbo-folkeri su svuda oko nas. Bez obzira na to dreči li im iz automobila glazba "srpskih pevaljki", Maje Šuput, Thompsona i Škore ili pak Pipsi, Urban i Majke 

Iz zone sumraka: Persona grata i Persona non Croata

Ne pucajte na novinare koji sve te vijesti – bilo lažne i napuhane, 'žute' ili 'crne' ili, pak, zanatski skockane kak' treba – donose. Ni na estradnu sitnež što kramari na svadbama ili se blamira u medijima. Jer, na kraju krajeva, vi ste to tražili

Iz zone sumraka: Roosevelt, govor mržnje i Tram 11

Ako je Tram 11 želio - a očito jest - napraviti album koji je kritičan prema događanjima u hrvatskom parteru i u ložama gdje su smještene glavonje, tada je to uspio. No, je li on baš provokativan s pljuvanjem istina u oči kako ih do sada još nitko nije ispljunuo?

Povezano

Distorzija: Još jednom o Rolling Stonesima povodom novog singla ‘Sweet Sounds Of Heaven’: novi zgoditak ‘starih kajli’

'Sweet Sounds Of Heaven' je naime još jedan uspješni pogled preko ramena na dugovječnu povijest banda

Distorzija: Još nije vrijeme za prestanak kotrljanja Rolling Stonesa

Vremena su se naravno promijenila, a dvije tisuće i dvadesete sigurno nisu (nove) šezdesete. Ni rane sedamdesete u kojima  su – kako je tvrdio ugledni Robert Christgau, Stonesi bili neizbježna 'referentna točka' rock and rolla te simbol bujajuće pop kulture

DISTORZIJA: Blistava grla iz drugoga plana: O ‘back pjevačicama’ iza prve linije estradne bojišnice

Slažući ovih dana popis najzanimljivijih mi rockumentaraca, odnosno filmova o (uglavnom) rock glazbi, sjetio sam se i dokumentarca redatelja Morgana Nevillea koji je prije...

Dogodilo se na današnji dan: Rođen Brian Wilson – genijalac Beach Boysa

Beach Boys – s tri brata Wilsona: Dennisom, Carlom i Brianom, te Mikeom Loveom i Alom Jardineom – krenuli su u rodnom Hawthorneu 1961. kao garažni band, no već tada fascinirani i jednostavnim glazbenim shemama rhythm and bluesa i zahtjevnijim višeglasjima vokalnih grupa, poput The Four Freshmen

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime