Nakon početne dokumentarne eksploatacije Schwarzeneggera Netflix nastavlja dalje davanjem poligona za dokumentarac o životu, radu i djelu Sylvestera Stallonea, ne samo kao jedne od centralnih figura akcijskog filma osamdesetih, već i personifikacije uspjeha malih, obespravljenih, otpisanih i inih marginalaca u koje nitko osim samih sebe nije vjerovao. U režiji Springsteenovog maltene kućnog redatelja, Thoma Zimnyja, film “Sly” kroz putovanje Sylveim sjećanjima retrospekcija je kroz analizu njegove prošlosti, teškog djetinjstva, roditeljskog zanemarivanja i odnosa s ocem, braćom i majkom koji mahom nikad nisu bili prisutni u enciklopedijskim definicijama obitelji te pokušaja otkrivanja korijena njegova karaktera i koliko je ugradnja svih tih zanemarivanja rezultirala onim što je lik danas.
Ne samo kroz Rockyja kojem se posvećuje najviše vremena ili Ramba kao drugog pola redefinicije njegova filmskog doprinosa od umjetnosti u prvim dijelovima do komercijalnih hipereksploatacija filmskih serijala.
I “Plaćenici” se spominju i njegovi filmski failovi i pokušaji izlaska iz žanra kroz komedije, druge akcijske heroje i dramske uloge (‘Copland’ s De Nirom) do prihvaćanja činjenice kako su ga Rocky i Rambo definirali kao ni jedan drugi i da su to komercijalne niše kojih se uvijek može držati i vraćati im se, makar i u jeseni svog života, ma kako u pojedinim nastavcima doticao kreativno autorsko dno. Stallone rekapitulirajući više nego trezveno analizira svoje filmske uspjehe i padove od Oscara do blockbustera do propasti određenih djela (Rocky V) u kino dvoranama, držeći se one staroslavne kako ništa nema u uspjehu osim praznine ako je to jedino što imaš i ako obitelj ne stoji blizu.
Neke stvari su se prešutjele
Svi dramski jaki trenutci kojih se dotiče film “Sly”, poput odnosa s ocem, smrti sina Sagea dodirnuti su i tek zagrebani kroz vrlo razumljive opservacije, dok se neki od često spoticanih biografskih trenutaka, poput skoro pa porno karijere Italian Stalliona prešućuju, kao i odnosi s raznim suprugama u raznim dijelovima karijere. Danas je to izvršnoj produkciji samog Slya, koji je odlučio da u doxu o njemu nema potrebe, a ni vremena trošiti na dijelove koji ne pomažu bitno otkrivanju njegova realizma. Uz sugovornike poput prijatelja danas a nekad konkurenta i ljutitog rivala Arnolda, obožavatelja u liku Tarantina, Johna Herzfelda, Talie Shire i inih filmskih partnera koji su pridonijeli isključivo afirmativnim skicama i udivljenjima duhu njegova poduzetništva, filmofilskog nerva za superheroje od krvi i mesa i bildanje brenda svog imena od autorske do pulp ikonografije.
Ne tako daleko od realističnog PR dokumentarca, film “Sly” priča, točnije analiza lik i djelo Slya kroz njegove likove i hollywoodska plutanja i priča je o uspjehu slavne osobe s kojom su se mogli poistovjetiti mnogi slični sanjari. Motivacijski je i vrijedan pažnje dokument ali daleko od nečega zbog čega ćete steći novu dozu poštovanja prema liku ako ga dosad niste zavoljeli ili respektirali. Film “Sly” je obzirom na bogatu Slyevu karijeru autorski ispao površnim i tek mjestimice detaljnim, te se doima kako je lik i djelo kao i u slučaju Schwarzeneggera zaslužio prije četvrtodijelni doku serijal nego sat i pol film u kojem hvalite me usta moja izgovaraju drugi, dok se Slyev realizam doživljava kroz self respect i pomirenje s činjenicom da su ga vremena pregazila, no danas je rekapitulirajući – ok s tim.
7/10
Naslovna fotografija: Netflix